Elvis died, but I survived

 "Dva koraka desno, korak nazad". Ponavljao sam ovu rečenicu poluglasno prateći njene korake dok je sa kasetofona u ćosku sobe neumorno pjevao Willy Nelson.

"Dali, pa ne moraš glasno da ponavljaš korake, slušaj muziku i prati me", govorila bi Ina ne skidajući osmijeh s lica.

"Pa znam da ne moram da govorim, ali ako prestanem zbunit ću se... baš kao i sad..."

E kud ne odoh na folklor ko klinac, mada ne znam koliko bi me znanje naših narodnih kola izvadilo u učenju ovog kaubojskog plesa.

Stajao sam pred ogledalom u svojoj sobi sa crnim šeširom na glavi crvenom kariranom košuljom, farmericama i cipelama koje idu u taj odvratni špic. Super sam izgledao za maškare, il' neki maskembal, al' za grad... hmm.

Dobro Dalibore, Grci zbog Helene zeznuli Troju, možeš i ti preživjeti sa šeširom na glavi valjda.

Falile su mi mamuze, opasač i naravno dva "kolta" sa svake strane. E šta ti je sudbina. Kao klinac nisam u igri htio biti kauboj ni pod tačkom razno, a vidi me sad.

Klub "Dallas" u Austinu bio je, iz moje perspektive, prava maskenbal pozornica. Moj pradjed je jednu deceniju svog života sa kraja 19 vijeka proveo u ovoj zemlji. Pitam se jel' se on ovako smiješno oblačio, mada u njegovo vreme ovo ne bi izgledalo smiješno, ili je ipak ostao vjeran svo vreme svojoj ženi koja ga je čekala i dočekala u rodnoj grudi, tad zvanoj Austro-Ugarska. Ulazivši u klub prošla me je napetost kako će me ljudi gledati. Gledali bi me drugačije, postao sam siguran, da nisam navukao taj kaubojski šešir. Još samo da ne pričam mnogo jer znao sam i da moje obično i kratko "hy" izaziva pitanja kao što je "odakle si"? Nije da je meni smetao moj tvrdoruski akcenat, naprotiv, već jednostavno nije se slagao sa uniformom te večeri.

"Elvis is in the building", čulo se sa razglasa, dok je u pozadini treštala muzika koja mi je ličila "na onu Đoletovu Božo zvani pub".

I taman htjedoh da pitam Inu ko je Elvis i šta im to znači, al' ona me prekide: "Ajmo na plesanje".

"Ma čekaj dok uzmemo piće, da razbijem početničku tremu".

Svi su izgledali happy jer ipak trajao je još "happy hour", jedna od boljih tekovina i za mene novotarija američke kulture. Za vreme "sretnih sati", koji bi obično trajali do devet uveče, cjene pića bile su prepolovljene, pa čak i više puta manje nego poslje devet. Jednu stvar sam naučio oko klubova u Austinu a to je: "keš only". Jer konobari su toliko slobodni da sami izaberu koliko će vam sa kartice skinuti ono što ovdje zovu tip a kod nas bakšiš ili napojnica. Ne samo da su slobodni već matematički veoma kreativni.

Uzeli smo piće i sjeli za jedan od onih visokookruglih stolova sa barskim stolicama. Na plesnom podijumu bila je poveća gužva. Parovi su se vrtjeli u krug i činilo mi se da tu nije bilo puno amaetera, a zasigurno ja jedini koji je dekoraciju kluba gledao kao maskenbal.

"I stvarno Dali nisi nikad ranije čuo ko je Willy Nelson", upitala me Ina ispijajući svoju kolu.

"Ne", odgovorih paleći sad već drugu cigaretu.

"Hej, nemoj sad da pušiš, ajmo da plešemo", spremno je reagovala Ina na zvuk upaljača i ne čekajuci da išta i kažem ustala sa svoje stolice i dograbila mi ruku.

Ja zaista nikad nisam mogao da shvatim sa koliko slobode se kretala pogotovo kad usporedim sebe kad bih imao onaj povez preko očiju.

Bilo je zaista uživanje plesati sa njom. Muzika je bila dovoljno glasna da je samo Ina kadkad mogla čuti moje poluglasno: dva koraka desno, korak nazad. Bilo je dovoljno mračno da se moje greške nisu vidjele. I na kraju, volim plesati a ljubav prema nečemu pokrije neznanje, il' se samo tješim. Najbitnije od svega - ona je uživala i nisam razmišljao ni trena kad me je upitala jel bi htio, protivno zakonima, da joj donesem pivo. Ini je falilo nekoliko mjeseci da napuni tih famoznih 21, al' džzaba. Ni danas mi nije jasno zašto 18-godišnji golobradi klinci (u slučaju SAD i klinceze) za rat godina imaju al' za piće jače od kole jok.

"Dva piva", rekao sam šankerici naslonjen na bar primakinjući pepeljaru koja se lako "vozila" po glatkoj površini šanka. 

"Elvis is dead", rekla je upitno me pogledavši.

Na tren zbunjen uspio sam da odgovorim ali na način da je moj odgovor ličio na pitanje:

 Elvis Presley?

"Samo da budem sigurna da znaš",  odgovorila je vadeći pivo iz velike, prevelike kante sa ledom.

Mislim, čekaj malo, znam ja da nema ljepotica preko šanka svaki dan priliku vidjeti ovako obučenog stranca sa tvrdoruskim akcentom, al' opet, pitati me jel' znam da je Elvis Presley mrtav?

Nisam ni primjetio da mi nije vratila kusur od pet dolara već sam uzeo pivo i otišao do našeg stola sa cigaretom u ustima. E pa bar što se tiče cigareta, Srbi i kauboji su isti, i da dodam glede pića isto.

"Znaš, ja možda nemam pojma ko je Willy Nelson, ali, hell, znam da je Elvis Prisley umro."

Ina me je gledala i izraz na licu odavao je zbunjenost.

Ispričao sam joj šta se desilo, a onda sam ja ostao zbunjen njenim osmijehom.

"What's funny?" izgovorih gaseći cigaretu.

"You are funny", jedva je nekako izgovorila Ina i dalje se smijući onako baš od srca.

"Kad počinje happy hour obično kažu "Elvis is in the building", dok kad se happy hour završi kažu ili "Elvis left the building " ili "Elvis is dead".

Samo je htjela da bude sigurna da znaš da piće više nije po cijeni kojoj je bilo."

Ejebiga. Eto naučih i ja nešto, Elvis vaskrsava negdje oko sedam naveče da bi umirao jovonanovo poslje devet, i to svake srede i petka.

Elvis je umro tu veče po ko zna koji put al' ja sam preživeo i nije bilo tako strašno, naprotiv.

Moja draga instruktorka "za orijentation and mobility " Juley Brown se smijala kad sam joj sutradan pričao o Elvisu. Bio sam dobre volje  ne samo zbog radi sinoć, već što ovaj put sa povezom preko očiju nisam stigao zviznuti nijednu prepreku, ako ne računam da sam zakačio "kolegenicu" koja je čekala bus i ćutala. Vjerujte svaka je cura bolja od znaka stop, garantujem!

Pred kraj šetnje upitah Juley da završimo ranije kako bih mogao u malu prodavnicu za koju sam znao da nije daleko da   kupim cigarete.

"Super ideja. Ionako je vreme da počnemo opet sa zatvorenim prostorom a 7 11 store je super primjer."

"Znaš Juley, ima nešto dobro u vezi s tobom - da se više družimo ja bih prestao i piti a bogami i pušiti."