Ne znam da li su Boris Tadić i njemu potčinjeni državni i stranački hohštapleri slušali današnji „Kažiprst", ne znam takođe da li su to učinili neki blogeri sa B92 blog platforme, a ako jesu, možda su, uprkos čvrstoj odluci i slabim plućima, ipak poželeli da zapale cigaretu, jer u studiju sa Danicom Vučenić nije bio ni Tomislav Nikolić, ni Vojislav Koštunica, ni Velimir Ilić, nego žena pred kojom bi svi zajedno trebalo da se postide.
Za one koji nisu slušali današnju emisiju, napominjem da je gošća bila Brankica Stanković, novinarka i autor emisije „Insajder", koja je, pre svega šljamu iz izvršne i sudske vlasti ove sumorne zemlje, kao i svima koji su godinama unazad svesno ili nesvesno podržavali to ''zločinačko udruženje'' što sebe lažno predstavlja i naziva političkom elitom, održala još jednu javnu lekciju iz građanske i profesionalne etike, odgovornosti i savesti.
Zbog svojih emisija u kojima je dokazala spregu žute, crvene i crne političke elite sa isto tako obojenim kriminalnim podzemljem koje sebe naziva navijačima, biznismenima ili patriotama, Brankica Stanković se i danas, nekoliko meseci nakon emitovanja poslednjeg serijala „Insajdera", suočava sa pretnjama smrću i neverovatnom činjenicom da država na te pretnje uopšte ne reaguje.
Uprkos svemu, ova mlada žena se ne plaši da govori istinu i nema nameru da se povlači pred nasilnicima i kriminalcima, svejedno da li oni pripadaju političkim, poslovnim ili navijačkim grupama, a koji svoje predstavnike imaju u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti.
Sećam se da je 12. marta ove godine, nakon završetka takmičenja u besedništvu, predsednik države zatražio pomoć mladih ljudi kako bi ovu sumornu Srbiju na čijem je prestolu već sedam godina konačno poveo putem kojim je vodio Zoran Đinđić. Tada mi je ta izjava bila smešna, a danas je ona još smešnija, još odvratnija, još jadnija.
Neće biti da u Srbiji nema mladih, pametnih, hrabrih, odgovornih, poštenih i iskrenih ljudi, ali je, nažalost, na njenom prestolu Boris Tadić, koji ni pored toliko truda, glume i marketinga još uvek nije postao čak ni jeftina politička fotokopija čoveka koga su ubili oni čiji su mentori današnji Tadićevi partneri. To su oni isti koji su na ovim prostorima posejali seme zla, mržnje i nasilja, to su oni bez kojih danas stranka Borisa Tadića ne bi bila na vlasti, to su oni sa kojima je Tadić potpisao Deklaraciju o pomirenju, nakon čega je dinar u odnosu na evro naglo ojačao.
Svi oni danas predvode državu koja jednostavno ne želi ili nije u stanju da zaštiti svoje savesne građane.
Samo državi i njenim činovnicima, njenim podobnim sudijama nije jasna poruka koju su nasilnici uputili Brankici Stanković: „Otrovna si kao zmija, proćićeš kao Ćuruvija". I samo Borisu Tadiću još uvek nisu jasne sopstvene reči: „Država neće tolerisati nasilje huligana i kriminalaca koji prete novinarima koji rade svoj posao'', kao ni reči Jova Ćuruvije, brata ubijenog novinara, iz pisma koje mu je uputio 7. Marta ove godine.
Boris Tadić jeste muškarac, ali je p...ica u poređenju sa ženama kakva je Brankica Stanković, iza koje ne stoje ni vojna garda, ni Ivica Dačić, ni celokupno srpko podzemlje, nego jedino istina, znanje i visok stepen morala, građanske i profesionalne odgovornosti.
Predsedniče, stidite se pred Brankicom Stanković!