Za par dana pocinje novi semester, i onda ce svakako biti mnogo manje vremena za pisanje bloga. Mislio sam da ce me duze drzati taj osjecaj nekog olaksanja kad udjem u "drugu polovicu" postdiplomskih studija, al sad nekako na startu te druge polovine pomeenuti osjecaj se negdje zagubio.
Ove jeseni bavit cu se pravosudnim procesom unutar politickog sistema, ulozi politickih stranaka, te americkom politickim teoreticarima. Za sve one sto istinski mrze politiku,a vjerujem takvih je mnogo, prilicno suhoparne teme. Za one u manjini bit ce to novi izazovi u vjecitoj potrazi skeptika za nekim boljim politickim sistemima.
Sretan sam sto zivim u vremenima kad je ogromna vecina materijala za citanje u elektronskom obliku. Naime vecinom se radi o artiklima u PDF formatu koje pomocu komputerskog programa mozemo citati I mi obicni, a opet slijepi il slabovidni smrtnici.
Naravno klasicne knjige se ne mogu izbjeci , ali I za njih ima rijesenje . Svaku knjigu jednostavno skeniram i tako prebacenu u PDF format mogu da "citam".
Jucer sam bio prilicno tuzan kad sam u svom omanjem ruksaku nosio 17 knjiga koje moramo procitati za ovaj semester. Naravno radi se o manjem djelu materijala, al ipak osjecaj da cu morati skenirati otprilike oko 2000stranica ne uliva covjeku neko veliko zadovoljstvo. Ono sto sa druge strane covjeka tjera napred jeste ogroman osjecaj zadovoljstva kad se sve uspijesno zavrsi. Cista je to psihologija: sto je put duzi, sa preprekama, cilj postane "sladji".
Kao slabovidna osoba ja mojim profesorima ne mogu reci da knjige citati necu jer ne vidim dobro. Naravno postoje akomodacije, al takve vrste odgovora jednostavno nema. Ako ne mozes naci nacina da te knjige procitas, onda jednostavno mani se skole.
Kad dobijem kovertu iz skole procedura je ista. Skeniram pismo i kad se na kompu odslikaju slova sa papira , moja su.
Zamjenik okruznog tuzioca u Zajecaru nije odgovorio na zahtev novinarke koju je interesovalo dokle se stiglo u slucaju pucnjave u jednom kaficu u ovom gradu naTimoku.
Pismo je pisano na latinici a doticni drzavni sluzbenik ne moze da cita latinicu. Ne , on nije slep, ne treba on skenirati pismo novinarke. On jednostavno ne zna ni o kom se jeziku radi jer pomenuti zahtev je pisan , avaj, mrskom I stranom mu latinicom.
Potparolu cacanske policije trebalo je dva dana da progleda te da shvati da trogodisnja i petogodisnja dijeca koja plesu uz zvuk srpskih trubaca i uz kartonske kutije jesu sve samo nisu gosti Guce kao I svaki drugi. Ne, ni ona nije slepa i slabovidna osoba. Samo je odbijala da vidi sve ono sto su zabiljezile kamer novinara. Naravno, bez cudjenja, nista lose nisu vidjeli posjetioci Guce kao sto su Dragan Markovic Palma, Ivica Dacic,a zalili se nisu ni minister Mrkonjic kao ni lider LDP Cedomir Jovanovic.
Srpsku politicku elitu, kako od onih najnizih do onih najvisih drzavnih sluzbenika, zapljusnuo je talas slepila, bojim se onog najgoreg; slepi kod zdravi ociju. To traje previse dugo i sto vreme dalje prolazi Srbiju sve vise kosta. Dosta je vise floskula o evropskim standardima, zovite ih I singapurskim,ako hocete, ali pocnite vise da kaznjavate neodgovornost i bahatost. Dzaba nam tri EU, pet Kina, I sedam Rusija,ako vise ne pocnemo da se mijenjamo iznutra. Ko ne cita latinicu , il cirilicu neka nauci, il ako je stvarno slep nek si kupi skener. Ako to ne moze neka trazi drugi posao. Bar nezaposlenih pravnika i potparola ima mnogo. Kao osoba koja punih 10 godina nije procitala niti jedan jedini list a da ga predhodno nisam morao skenirati kazat cu dvije stvari; niko nije lisen odgovornosti samo postoje razliciti stepeni iste. Niko nama ne moze pomoci toliko , ali niti vala odmoci kao sto mozemo sami sebi.