Lako je raditi i komunicirati sa Jimom. Njegov učitelj i kolega, zajebani čika Joseph Zinker, ima malo drugačiji pristup u višeslojnom radu sa ljudskom psihom. U njegovom pristupu uglavnom se počinje velikim treskom koji podseća na zvuk udarca teške klozetske daske o šolju, nešto otprilike ovako:
" Bullshit “ viče Zinker.
" Molim?! “ iznenađena je gospođa sa podužim spiskom titularnih skraćenica i godinama stručnog iskustva, a koja je upravo objasnila da nije sretna u braku i da njen muž seče stabljike cveća vrlo kratko pre nego što ih stavi u vaznu...
" Bulshit, i to veliki. Jel Ti znaš bar nešto iz moje biografije?“ viče čika Zinker, i nastavlja brzo prigušenim tonom “ ja sam jedini koji je preživeo od moje šire porodice koncentracioni logor i to samo zato što sam bio pametan i odlučan da preživim. Tako izgledaju životni problemi a ne ovo tvoje sranje kojim nas daviš....
A sada stani ovde ispred mene i zatvori oči, zamisli da sam ja tvoj suprug i reci:
Zašto me mrziš?”
„Oduvek sam Te mrzela“ polako i izmenjenim glasom počinje žena otvarajući ličnu predstavu za koju nije izvesno kako će se završiti...
"Kao da se nalazi u mojoj glavi, zna šta mislim, i šta hoću da kažem" kaže kasnije vidno potresena tetka. Slična su i iskustva drugih čika Joseph-ovih sagovornika.
Van teatra čika Joseph je vrlo pristojan i pažljiv sagovornik, čak bi se reklo dobroćudan. Jednom prilikom tokom usputne diskusije o slovenskim jezicima i moje primedbe da ruski zvuči vrlo dobro u teatru, odrecitovao je vrlo uspešno punim glasom nekoliko ruskih pesama koje je naučio kao mali.
Veći zver od čika Zinkera, po njegovim rečima, je bio učitelj iz Esalen Instituta vazda u pidžami i sa zapaljenom cigaretom, deka Fritz Perls. Čudni putevi sudbine su spojili ova tri različita, generacijski udaljena, i izuzetna čoveka koja se fragmentarno pojavljuju u ovom tekstu.