Društvo| Ekologija| Filozofija| Planeta

Nehumana priroda

antonacci RSS / 20.03.2010. u 11:40

Adams_Evening_McDonald_Lake_Glacier_National_Park_aae06.jpg

 

Jutros sam, surfujući po internetu, pokušavajući da se razbudim i otarasim mamurluka, pronašao ovaj tekst. Autor je italijanski antropolog, filozof i psihoanalitičar, Umberto Galimberti. Neke njegove tekstove mogli ste već čitati na sajtu Peščanika.

        Prirodu smo nazvali „majkom" u pokušaju da je umilostivimo, a zaboravili smo da je priroda jednostavno indiferentna prema ljudskim težnjama. Kako kaže Tao Te Čing u petom poglavlju: „Nebo i zemlja nisu ljudski: tretiraju desetina hiljada bića kao pse od slame." Ali šta ćemo da radimo sa antičkim znanjem mi, ljudi tehnike, koji mislimo da sa našim mogućnostima vladamo svetom? Ovaj sveznajući delirijum nas čini zaboravnima, čini da zaboravimo da ljudske sudbine nisu u ljudskim rukama niti su zaštićene benevolentnim pogledom nekog Boga, već su pohranjene u nepristupačnu tajnu jedne prirode koju Gete, u svom eseju o prirodi iz 1783. opisuje kao ludu plesačicu koja u svom neobuzdanom plesu gubi ljude, pričvršćene za nju, bez vernosti i bez pamćenja.
        Gete piše: „Priroda! Njom smo okruženi i zarobljeni, niti nam je dala da je ostavimo, niti da uđemo u njenu dubinu. Otima nas u vrtlogu svog plesa i pleše sa nama, sve dok se ne umorimo i ne ispadnemo joj iz ruku. Živimo na njenim grudima, a od nje smo otuđeni. Neprestano delujemo u njoj i uprkos tome nemamo nikakvu moć nad prirodom. Život je njen najlepši izum, a smrt je njeno sredstvo da bude još života. Ne poznaje ni prošlost ni budućnost. Sadašnjost je njena večnost."
         Da bi pronašao nekakav smisao i da bi se spasao od indiferentnosti prirode, čovek je izmislio istoriju. U početku kao scenario sa višim bićima koje je nazvao Bog ili bogovi, sposobni da daruju lepo vreme, plodove rada, uslove života. Ali čak i Bog ili bogovi su se pokazali nesposobnima, ljudske žrtve su ih ostavljale indiferentnima.
          Onda se dogodilo da je čovek, otuđivši se od bogova ili od Boga, uzeo da gradi nasipe i zidine, imitirajući prirodne procese u pokušaju da uveća svoju snagu tehnikom: medicinskom tehnikom da izbegne, kako kaže Hipokrat, smrt koja se može izbeći, inženjersku tehniku da napravi odbrane koje bi sprečile katastrofe, tehniku predviđanja koja bi oterala svaku moguću zabrinutost zbog nepredvidivog.
          Uljuljkan svojim intelektom i proizvodima svog intelekta, čovek je ispitao Prometeja, koji je ljudima dao tehniku, postavljajući mu ovo pitanje: „Da li je jača tehnika ili nužnost koja vlada zakonima prirode?". Prometej, prijatelj ljudi i izumitelj tehnike, daje svoj kratak odgovor: „Tehnika je daleko najslabija nužnost koji vlada zakonima prirode." Ovako nam pripoveda Eshil u Okovanom Prometeju, a Sofokle potvrđuje kada u Antigoni kaže da plug ore zemlju ali da se ona oporavlja posle njegovog prolaska. Na isti način, barka razbija sanjivost mora, ali se voda oporavlja, jer je priroda suverena.
          Mi smo zaboravili suverenost prirode koju, po rečima Heraklita „ni jedan bog i ni jedan čovek nije oduzeo" i, opijeni svojim tehničkim mogućnostima, zaboravili smo njenu snagu. Verni izvršioci biblijske zapovesti koja je pozvala Adama da vlada zemljom, transformisali smo korišćenje u iskorišćavanje. I u kratkom periodu naših života i naših kratkovidih ekonomskih proračuna, primoravamo prirodu da bude odgovor na naše prekomerne zahteve.
           Zemlja je za nas pre svega postala materijal i ništa više, zemljište je samo sloj za bušenje da bi se izvukla energija, šume su stabla za korišćenje, planine - rudnici minerala, reka - energija za eksploatisanje, more - rezerva koju je potrebno istražiti za neka buduća nastojanja, vazduh - prostor odakle se preuzimaju razređeni otrovi naših poduhvata.
           Ne postoji nikakava veza između bezumnog napretka naših tehničkih mogućnosti i devastacije vodâ i zemlje u delovima sveta poput Indije ili Indonezije, ali upozorenje postoji. Ne zaboravimo moć prirode i nemojmo se navikavati da mislimo da je ona ništa drugo do osnovna sirovina ili deponija smeća. Sporazum iz Kjotoa, koji su potpisale mnoge zemlje, među kojima je i Italija, obavezuje na poštovanje prema prirodi.
           Hiljade smrti, pre svega među izgubljenim dušama ove planete, onim najbespomoćnijim samo zato što su najsiromašniji, zato što imaju za kuću četiri zakucane daske i zato što žive od jednog dolara dnevno. Priroda uvek eliminiše najslabije, prateći svoj princip selekcije. Ali ako danas slabost nije određena biologijom, već bogatstvom i ekonomskom moći, u kakvom smo to saučesništvu sa surovošću prirode?
           Ovo su dva pitanja koja nam postavlja cunami na jugoistoku Azije: 1. Kakvu vrstu poštovanja prema prirodi imamo mi, ljudi tehnike, ako je posmatramo samo kao neobrađen materijal?; 2. Kakvu vrstu poštovanja imamo prema drugim ljudima, kakvu im to pomoć nudimo mi, bogataši na ovoj zemlji, koji se divimo njihovoj prirodi u slobodno vreme na letovanjima? Ako bismo znali ozbiljno da odgovorimo na ova dva pitanja, ne bismo zaustavili ni zemljotrese ni cunamije, ali bismo izbegli makar to da u većem delu čovečanstva, svaki potres zemlje bude masakr.

La natura inumana, Umberto Galimberti, La Repubblica, 2004

Prevod: Antonacci



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 15:07 20.03.2010

Ne znam

..ali čini mi se da je sreća što ne možemo (još) da kontrolišemo i prirodu, (ili možemo a ja nisam obaveštena), ali samo nam je to u rukama falilo pa da se istrebimo. I usput sav živi svet na planeti.
Čovek je neodgovorno biće. Ne treba mu dati moć u ruke jer če odmah od toga da napravi oružje.
seceranac seceranac 15:50 20.03.2010

Re: Ne znam

mariopan
..ali čini mi se da je sreća što ne možemo (još) da kontrolišemo i prirodu, (ili možemo a ja nisam obaveštena), ali samo nam je to u rukama falilo pa da se istrebimo. I usput sav živi svet na planeti.
Čovek je neodgovorno biće. Ne treba mu dati moć u ruke jer če odmah od toga da napravi oružje.


priroda je stvorila coveka mozda sa namerom da je bas covek promeni

priroda je sveopsti haos a ne ravnoteza i balans

preporucujem blog i knjigu Ecology without Nature
antonacci antonacci 17:18 20.03.2010

Re: Ne znam

priroda je stvorila coveka mozda sa namerom da je bas covek promeni

priroda je sveopsti haos a ne ravnoteza i balans


Meni ovo zvuči pomalo kontradiktorno - ako je prirodna sveopšti haos, onda u haosu nema nikakve namere, pa tako otpada ona prva rečenica, da je priroda "stvorila" čoveka sa bilo kakvom svrhom.

Inače, moj eventualni problem sa ovim tekstom i, uopšte govoreći, često to primećujem kada se govori o prirodi, to je da se čovek uvek posmatra kao nešto drugo, suprotno, a ne kao deo prirode. Za mene je i čovek jedan deo toga, pa je bahatost koju pokazujemo prema svojoj okolini tim gora.
mirelarado mirelarado 17:57 20.03.2010

Re: Ne znam

antonacci
Za mene je i čovek jedan deo toga, pa je bahatost koju pokazujemo prema svojoj okolini tim gora.


Због тога мислим да ће наша планета надживети човека као врсту. Јер, природа је лудило у којем има неког, нама вероватно непознатог система.

Одличан превод, Антоначи. :)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:06 20.03.2010

Re: Ne znam

mirelarado
Одличан превод, Антоначи. :)

Ево, кад Мирела каже, ја јој верујем на реч :)))

Нека ми буде допуштено: драго ми је да пишеш и писменије и боље од многих "етаблираних" и познатих аутора. Или можда и тебе познајемо?

С горњим редом се, на дуже време, окончава моја licentia poetica.
antonacci antonacci 19:27 20.03.2010

Re: Ne znam

Због тога мислим да ће наша планета надживети човека као врсту.


I ja to mislim. Ljudi će se nekako već samouništiti, sve i da počnu da vode računa o svojoj okolini.

Da, zovite me dežurni pesimista.

Одличан превод, Антоначи. :)


Nemam baš mnogo (skoro uopšte) iskustva u prevođenju sa italijanskog, pa... kad kompliment dođe od nekog ko se u posao razume, znači to... Oodoh sad da časkom prevedem Dantea.
antonacci antonacci 19:32 20.03.2010

Re: Ne znam

драго ми је да пишеш и писменије и боље од многих "етаблираних" и познатих аутора. Или можда и тебе познајемо?


Sumnjam da me poznajete.

Nešto ne vidim sebe kao poznatog autora ni u budućnosti. Nije da bi mi smetalo, ali nemam ja želudac za to, a ni dara za samopromociju.
mariopan mariopan 21:34 20.03.2010

Re: Ne znam

antonacci
драго ми је да пишеш и писменије и боље од многих "етаблираних" и познатих аутора. Или можда и тебе познајемо?


Sumnjam da me poznajete.

Nešto ne vidim sebe kao poznatog autora ni u budućnosti. Nije da bi mi smetalo, ali nemam ja želudac za to, a ni dara za samopromociju.

Piši ovde, prepoznaće se kvalitet, kao sada, pa će ostalo doći samo od sebe (da budem optimista)
antonacci antonacci 23:34 20.03.2010

Re: Ne znam

da budem optimista


"Optimizam je opijum za narod", napisao je Milan Kundera.

A ovde pišem jer mi se dopada ovde da pišem.
myredneckself myredneckself 01:15 21.03.2010

Re: Ne znam

imitirajući prirodne procese u pokušaju da uveća svoju snagu tehnikom: medicinskom tehnikom da izbegne, kako kaže Hipokrat, smrt koja se može izbeći, inženjersku tehniku da napravi odbrane koje bi sprečile katastrofe, tehniku predviđanja koja bi oterala svaku moguću zabrinutost zbog nepredvidivog.


"forward thinkers" u ovom zanimljivom članku
govore o pametnijoj planeti i između ostalog kažu
"Building a smarter planet is realistic precisely because it is so refreshingly non-ideological."
interesantan je i klip, koga ne mrzi... dobro je i pročitati članak, i pogledati klip
antonacci antonacci 10:50 21.03.2010

Re: Ne znam

"Building a smarter planet is realistic precisely because it is so refreshingly non-ideological."


Sve ovo meni i ne deluje mnogo "non-ideological".

Štaviše, koliko god zgodno i fascinantno zvučalo sve ono što kažu u klipu - naročito to da će se moje kupatilo samo od sebe ugrejati jer "zna" da je zahladilo preko noći - meni ovakav svet, "smart" planeta, deluje potpuno zastrašujuće i čak pomalo odbojno. Suviše isplanirano i sterilno.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana