Prvo me je u ponedeljak dočepao grip.
Doduše, kao i u svakoj dobro uigranoj porodici, ako glavni zamajac zaškripi, situacija postaje blago kritična. Mislim, jeste da je mama bolesna, ali gde, zaboga, stoji...? „Maaamaaaa...!"
E, kod nas je kulminiralo juče.
Prvo me je, umilno, obeznanjenu od groznice i lekića probudio Prestolonaslednik sa obaveštenjem da nam je, kanda crko frižider. Odbauljam do istog i ustanovim da je dijagnoza potpuno tačna. To jest da dotični aparat, iz nepoznatih ralzloga ne radi. Srećom, zahvaljujući DEKI, SEKI i mojoj mnogobrojnog familiji u njemu i nije bilo bog zna čega, te sad, smireno, čekamo da se pojavi čika majstor i da nam postavi tačnu dijagnozu i uz to, verovatno, ispostavi i račun posle koga mi, kako stvari stoje, dotična sprava neće ni trebati... Al' ajde. Događa se.
I tako ja provedem dan u polubunilu i polusnu sanjajući neke zaleđene zombije sa francuskim ključevima koji mi isporučuju beskrajne račune, kad odjednom...
BAAAAMMM!!!!!
Tresnulo to ko da je neko bombu bacio - odmah me prošla i groznica i bunovnost i...
Uletim u kupatilo i imam šta da vidim - ničim izazvan bojler se otkačio od zida i uleteo u kadu. Usput je, naravno, sredio i slavinu nad istom pa je voda, veselo poskakujući, krenula da šiklja u svim pravcima.
Onda je Prestolonaslednik, u najboljem maniru Žaka Kustoa, hrabro zakoračio u to, braneći se kofom koja inače služi za pranje podova, i odupirući se pritisku, uspeo istom da nekako usmeri mrskog neprijatelja ka ostacima kade, t.j. u nju. Mama je, kao pravi mali od palube, dohvatila lavor i vadila višak vode iz gorepomenute kade, jer je bojler, ipak, zauzeo veći deo iste, a Mudrica je poput munje odleteo do komšije vodoinstalatera da ga digne od pošteno zaslužene večere i dovuče da sanira katastrofu.
Srećom, komšija vodoinstalater stvarno se pojavio posle pet minuta (iako se to Prestolonasledniku i meni činilo duže od brodoloma Titanika), zaustavio je nadiranje vode i utešio nas da je bojler, hvala na pitanju, ugruvan, ali još uvek funkcionalan. Što se za kadu ne može reći.
Kao što rekoh, ima perioda u životu koje bi smo, da ikako možemo, najrađe preskočili.
*Uvek sam želela da napišem tekst u kome ću moći da upotrebim najdužu reč u našem jeziku! :cvetic: