Nisam sva svoja ovih dana.
Sve mi se mota po glavi - a šta da nisi imala sreće?
A jesam, imala sam sreće - drugog izraza za to nemam. I onda se opet svađam sama sa sobom, mogla sam to i ranije, nije trebalo da odlažem. Al' što reče moja mama - za prolivenim mlekom suze se ne liju.
O čemu pričam? O mamografu. Odavno se, kao spremala da odem "da odradim i to". Pa te čekam da me pozovu (jes' kao da će), pa nemam para za privatnika, pa ne znam kako se to zakazuje, pa... Pa sto i jedan izgovor, a lepo znam da sam odavno prešla 50 i da to moram da uradim. Jeste, radim ja one samopreglede, al' ipak.
I onda, konačno, u novembru slučajno vidim na TV-u da su ga parkirali u Aberdarevoj i dali broj da se zakaže pregled i opet ono moje oću-neću, te broj zauzet, te mogu i neki drugi dan, al' konačno prelomim i zakažem. I uradim i zaboravim. Po principu - OK, skinuli smo i to sa spiska i idemo dalje.
E, ali, (uvek to ali) baš pred "onaj" Božić usledi telefonski poziv: "Morate da uradite dopunski ultrazvuk u petak".
Iskreno, najgorih nedelju dana koje sam skoro imala. S jedne strane, ne volim da paničim unapred, s druge - daleko od toga da mi je svejedno. Pa svađa sama sa sobom - šta si čekala, tako ti i treba - pa onda opet - nikad niko u familiji nije imao rak, što bi ja baš bila prva? Da, al' niko pre tebe nije prošao kroz sva ova zagađenja, plus si bila na južnoj hemisferi, tamo je veća ozonska rupa - I tako u krug.
Pa da l' da kažem deci pre ultrazvuka il' da ipak sačekam rezultate, da ih ne plašim unapred? Sve u svemu - užas jedan.
Na kraju se ispostavilo da je u pitanju "samo" cista. Dobro je, ovog puta sam se izvukla. Al' drage moje, ljubim vas, ne gubite vreme - ako ste u "nekim" godinama, idite, odratdite pregled. Ne boli, a može glavu da vam spase.
EDIT:
Srećna Nova, ljudi, izvinite što nisam odmah čestitala - još sam blago pogubljena.