Realno, za svojih pola veka još uvek nisam upoznala nikoga kome je NSZ, u narodu poznatiji kao zavod za zapošljavanje, pronašao posao.
Doduše, znam za neke koji su svojevremeno završili preko njih neke dokvalifikacije i prekvalifikacije, ali, tu se, otrpilike, priča i završila.
Elem, odem danas da se javim "na tri meseca, možete i ranije, ali, nemojte nipošto da kasnite". I pošalju me kod one tzv savetnice da mi udari pečat.
Kuc, kuc - naravno da niko ne odgovara. Ponovo kuc, kuc, i ulazim. Žena igra pasijans, jbg. državna služba.
Dobar dan - dobar dan.
Gleda me, pa bezobarazno pita "A vi još uvek hodate sa štapom?" "Ma jok, ženo", mislim se u sebi, "imaš halucinacije, a ovo u što mi je u ruci je, u stvari, ceger za pijacu..."
"Hodaću do kraja života, gospođo, imam problem sa ligamentom na desnom kolenu."
"Znači, niste sposobni da radite?"
"Gospođo, za poslove koje sam radila potrebne su ruke. Ne noge."
"Aha..." dramska pauza "A zašto ste vi ovde došli?"
Ajde!? Valjda misli da sam se uželela njenog svetlog lika?
"Jer su me poslali sa šaltera kod vas da mi udarite pečat."
"A zašto?"
"Da bih imala dokaz da sam prijavljena?"
"A zašto da budete prijavljeni kad ne tražite posao?"
Polako počinje da mi se smrkava pred očima.
"Gospođo, ja tražim posao, samo što, znate, ne vidim da je velika potražnja za mojim godištem?"
"Pa ne očekujete, valjda da vam MI nađemo posao?"
E, tu sam već, od muke, počela da se smejem.
"Gospođo draga, za svojih više od pola veka nikada nisam upoznala nikoga kome ste VI našli posao, tako da ne - ne očekujem tako nešto. Odavno ne verujem u bajke."
"Pa zašto ste onda došli? Ne želite dokvalifikaciju..."
"Ko vam je to rekao?"
"Pa... Mi imamo dokvalifikacije za računare i engleski"
"Gospođo, 10 godina sam predavala računare i bila sam i prevodilac za engleski"
"Pa eto, vidite, šta ćete vi onda ovde?"
Da skratim priču - žena je na sve načine pokušala da me ubedi kako mi NE treba taj njen pečat i kako bi trebalo da se skinem sa evidencije... Naravno da nisam popustila. Al' sam konačno shvatila od kud zavodu za statistiku podaci o smanjivanju broja prijavljenih na evidenciju.
EDIT:
Pošto vidim da je stvar malo izmakla kontroli, da se razumemo - nisam pisala blog da bih se žalila kako ne mogu da nađem posao. Snalazim se, kao i svi, raduckam od kuće, nisam više u Beogradu, preselila sam se u Surduk, ima tome tri godine, preživljavam nekako. Na zavod se javljam jer je to neophodno zbog drugih stvari. Bus plusa, dečijeg dodatka i tome slično. Kao i gomila drugih ljudi koje poznajem. A što se posla tiče - zaista mi nikada nisu ponudili posao. A nije da nisam pitala. Nekada, davno, dok sam bila mlada i naivna čak sam ih jurila puna nade. Onda sam shvatila da od njih 'leba nema, pa sam krenula sama. I tako sam i pronalazila poslove. A na zavod sam se, kao i sad, javljala pro forme. E, ali, sad je neko, očigledno, namislio da ljude poskida sa evidencije na svaki način. A to mi se ne dopada.