Ja sam gamer. Ja sam takođe ateista, anarhista, apsurdista, transhumanista, programer, singularitarijanac, deathrocker, skijaš i još mnogo toga ali, pre svega, ja sam gamer. Bio sam gamer kada mi je u najranijoj mladosti otac na Commodore 64 morao učitati Tetris sa kasete da bih se igrao i od tada se stvari nisu menjale.
Mesto koje je moderno društvo dodelilo gaming kulturi se vrlo malo promenilo od početka osamdesetih do danas, što je poprilično bizarna činjenica imajuči u vidu da samo industrija kompjuterskih igara već godinama obrće veći novac od filmske industrije. O razlozima za marginalizaciju igara kao validne forme umetničke ekspresije neću pričati ovom prilikom, u glavnom zato što su takve diskusije jako mučne i ne postižu ništa. Delom zato što su i protivnici i proponenti većinom fiksirani na to da nešto može ili ne može biti umetnost. U vreme kada umetnost gubi sav smisao, insistirati na toj etiketi kao pokazatelju vrednosti mi se čini krajnje nesvrsishodno. Umesto toga, smatram da je mnogo produktivnije ponuditi primere velikana gaming kulture pa da vidimo šta je odatle neko mogao da nauči. Tim povodom, evo jednog od najbitnijih velikana rane istorije kompjuterskih igara.
Pre svega, odgledajte video clip sa uvodnom špicom igre.
Cannon Fodder, odnosno srpski rečeno - topovsko meso, je igra napravljena 1993. godine od strane britanske firme Sensible Software. Od početka je bila problematična. Naslovnica igre sa krupnim crvenim makom i prosto ispisanim nazivom na crnoj pozadini momentalno je privukla kritike ispravno razmišljajuće moralne većine Ujedinjenog Kraljevstva, nazivajući je uvredljivom i sramnom. Royal British Legion je posebno bio glasan, smatrajući da će zbog maka kupci pomisliti da igra ima direktne veze sa njima. Distributer je na kraju morao izmeniti ilustraciju na kutiji u kojoj se igra prodavala a uvodna špica je morala eksplicitno da navede da Royal British Legion nema nikakve veze sa tim proizvodom. Sa tim problemom rešenim, ostala je još samo sporadična paljba ispravno razmišljajućih te visoko moralnih kritičara o tome kako je igra nasilna i ratno-huškatorska.
Sada pogledajte još jednom uvodnu špicu ako vam prethodna rečenica nije bila smešna. Ili, ako vam je to dosadno, evo promo videa sa identičnom muzikom koji nije išao uz igru jer bi teško stao na dve diskete.
Već na samom početku, pre nego što ste u opšte počeli da igrate igru, mora vam biti jasno da je u pitanju vrlo jasan društveni komentar na temu rata. Taj komentar, međutim, je prenet kroz medijum pesme. Komotno bi mogao ostati samo pesma, eventualno spot, bez da išta fali. Ali to ne bi bio Cannon Fodder. Ne, ova igra nas vodi dalje i dublje, kroz teritoriju koju samo igra može da istraži. Pustite sledeći video clip, osim samog početka u pitanju je tematska muzika koja komotno može da bude soundtrack za ostatak ovog teksta.
Pošto smo prošli uvodnu špicu, dočekuje nas početni ekran igre. Vidimo brda, vidimo regrute koji dolaze do vojne baze gde mak raste pored puta. Ulaze samo dvojica - Jools i Jops. Kladim se u levi bubreg da se jako dobro sečate ovih imena ako ste igrali Cannon Fodder kao dete. Na vrhu ekrana stoji rezultat, kao na sportskoj utakmici, između domaćih i stranih. Za sada je 0:0, igra može početi.
Izvođenje je akciono-strateško, mišem vodite grupu vojnika i desnim klikom pucate u pravcu kursora. Svi vojnici imaju puške sa beskonačno municije a postoje još i ograničene količine bombi koje se u glavnom nalaze tokom nivoa. Iako su vojnici samo par desetina piskela veliki, atmosfera crnog humora je nepogrešiva. Rat nikada nije bio toliko zabavan! Desetak piksela će predstavljati vaše apsolutno identične ljude, svaki od kojih ima svoje jednistveno ime. Oni će zajedno ići kroz neimenovani rat, pucati u neimenovane ljude, ubijati i ponekad ih smrtno raniti u stomak ostavljajući ih da se koprcaju, krvare i zapomažu na zemlji dok ih rafalom ne dokrajčite. Posle svake misije, iza mrtvih vojnika će ostati nadgrbni spomenik a sledećih nekoliko u redu će ući da ih zameni. Opet svaki sa svojim imenom, ali potpuno identičan primerak topovskog mesa. Dugački red regruta proteže se između brda koja su sada već puna nadgrobnih spomenika. Čekaju svoj red. Rezultat na vrhu ekrana se menja u skladu sa učinkom. Imamo i listu heroja, da ne zaboravimo vojnike koji su ubili najviše neprijatelja pre nego što su popili metak.
Kada signete do kraja igre, sačekaće vas lista imena svih vojnika koji su poginuli na vašem putu do cilja. Svaki od njih je pratio vaš kursor miša, pucao kada naredite, poginuo da bi cilj bio ispunjen. Nikada niste primetili razliku između njih.
War, never been so much fun
Go up to your brother
Kill him with your gun
Leave him lying in his uniform
Dying in the sun
War.
War, never been so much fun