Nostalgija| Život

Devojčice u belim haljinama

miloradkakmar RSS / 09.09.2012. u 12:02


... ili , o nadi....

 

   Rodio sam se, ne znam zašto, niti kako, ne sećam se  ni gde je bio taj veličanstveni trenutak, ni ko me je prvi ugledao, pomilovao po glavi,  sa kažirpstom i srednjim prstom uhvatio za  nejake nožice i prvi pucuno po guzi...ne sećam se ni  kako sam reagovao,  šta sam tom prilikom  rekao...mora da sam žestoko opsovao jer ta dva-tri šamarčića i danas osećam. Posle su mi tek kazali da sam bio jedino muško sa devet prelepih devojčica, izgleda da sam bio veoma ružan.

 Kasno sam prohodao. Po onom kršu nije mi padalo na pamet da čim ustanem i krenem razbijem glavu. Svedoka imam na pretek. Zato sam pribegao novoj, samosvojnoj, veštini veslenje po kamenju, iako more nisam video i nisam znao šta je to veslati, ova veština mi je, u lanenoj beloj haljinici, polazila za guzom. Od kamena sam je odlepio kad sam video neobičnu pticu šarenih boja koje su zvale da poletim za njenim tragom. Sve je bilo u skladu, njena pojava je ipak malo odudarala od kamenog  sivila i to me je dovodilo do ushićenja da se propnem, da je dohvatim i spoznam bitnost stopala, kolena i kukova. Jednom zalutah u ogromnu šumu gde sam sreo devojčicu u istoj beloj haljinici, pevala je tužnu pesmu o ptici „dodirnula bih tvoje boje al’ su male ruke moje...“ a ja bih za njom ponavaljao dižući ruke u zeleno nebo. I onda sam zapravo progovorio.

   Naučio sam jezik zmija  „ ssssssss....zzzzzzz....mmmm...“ , da ih gledam  pravo u oči i ne dišem kad sa kamena zaprete nežnim ugrizom, visoko uzdignute glave, raširenih čeljusti, ne da bi naškodile okolini već da bi  se odbranile od onih koji ne znaju njhov jezik. Naučio sam govor kamena  „ cong....cing....cang...tuuup...lup....“, onog kamena, što se čitavu večnost druži sa crvenom zemljom i čiji miris posle kiše nozdrve vuče u budućnost. Kamen me je naučio da hodam i govorim. Naveo me je da  sretnem još jednu devojčicu, u beloj haljinici duge zlataste kose, među belim, tek rođenim, jaganjcima. Sedela je na kamenu obraslom  travom i tepala jagnjadima, utopljavajućii ih u naručju, „ anđeli majušni...anđeli tanjušni...“. Nisam ništa ponavaljao, al’ sam zapamtio.

  U toj čistoti mi se na potiljku zatrovala krv. Niko da  kaže šta se zbiva, odakle nesnosni svrab. Baka je govorila da me je neko urekao dok sam bio sa pticom, zmijama, jagnjadima, devojčicama, kamenjem...neko je pomislio zlo  i da ga „vrag odnio...“. Bolnica je bila jedini lek iako je baka imala stotine melema, najlekovitiji su bili njen tihi glas i nežno milovanje. Krv mi nije dala da spavam s’ muškima, bežao sam u sobu kod  dvanaest devojčica, zavlačio se u krvete i ćutao, i , niko nije mogao da me nađe...i u belim haljinicama šetali bi kroz borove i čemprese, pevali neku pesmu koje ne mogu da se setim jer je odletela sa jednom devojčicom  za bojama ptice, u plavo nebo....Otac mi je  laktove učvrstio kartonom, u kom su pakovane konzerve goveđeg mesa, da ne češem potiljak, da ne procuri zatrovana krv, da se ne setim devojčice  u beloj haljinici.

 A, sećam se.

 I , srešćemo se.
 



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mikele9 mikele9 12:29 09.09.2012

Prijatelju

napisao si, izlio si iz sebe, jedan od najlepših tekstova koje sam čitao na ovom blogu i šire!!!
miloradkakmar miloradkakmar 12:35 09.09.2012

Re: Prijatelju

mikele9
napisao si, izlio si iz sebe, jedan od najlepših tekstova koje sam čitao na ovom blogu i šire!!!

Krećem u šetnju, svi će me pitati zašto osmeh na licu.

Hvala, prijatelju.
AlexDunja AlexDunja 12:54 09.09.2012

...

miloradkakmar miloradkakmar 21:34 09.09.2012

Re: ...

AlexDunja



Jelena Pavlović Jelena Pavlović 14:10 09.09.2012

Our mother the mountain

Pa posle kazu, nema vila i vilenjaka. A, oni tu oko nas:)[youtube]null[/youtube]
miloradkakmar miloradkakmar 21:37 09.09.2012

Re: Our mother the mountain

Jelena Pavlović
Pa posle kazu, nema vila i vilenjaka. A, oni tu oko nas:)[youtube]null[/youtube]


Slabo zalazimo u te krajeve.

dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:14 09.09.2012

iza kamenja je uvek voda




Vransko jezero

Secam se!
miloradkakmar miloradkakmar 22:34 09.09.2012

Re: iza kamenja je uvek voda

dusanovaiivanovamama



Vransko jezero

Secam se!



docsumann docsumann 16:52 09.09.2012

sretćanje



i sam sam neke nade usadio u ponovne susrete
miloradkakmar miloradkakmar 22:35 09.09.2012

Re: sretćanje

docsumann


i sam sam neke nade usadio u ponovne susrete

Mene su bele haljinice zbunjivale, donedavno.
loader loader 19:53 09.09.2012

Kretanje priče

Kasno sam prohodao.

Ali rano protrčao

miloradkakmar miloradkakmar 22:37 09.09.2012

Re: Kretanje priče

loader
Kasno sam prohodao.

Ali rano protrčao


Još uvek prohodavam, kamen me zaboravio.
loader loader 06:57 10.09.2012

Re: Kretanje priče

razmisljam razmisljam 22:06 09.09.2012

Свако се роди не знајући зашто.

Неко можда и сазна, накнадно. Не знам да ли од тога има неке стварне вајде.
Већина не сазна никада. Неки се и не запитају, неки не умеју да нађу одговор, неки га нађу, али га се уплаше, па га забораве...

Како год, мало ко се сети да у међувремену научи језик змија и језик камена и да пружи руке за шареном птицом и да не заборави девојчице у белим хаљиницама.

Ти си, канда, имао среће под тим плавим и зеленим небом.

miloradkakmar miloradkakmar 22:49 09.09.2012

Re: Свако се роди не знајући зашто.

Како год, мало ко се сети да у међувремену научи језик змија и језик камена и да пружи руке за шареном птицом и да не заборави девојчице у белим хаљиницама.

Jedan prijatelj nije imao strpljenja da se pojavi zmija, ali je nekoliko dana ležao na kamenju i slušao kako šapuće. Nije ništa naučio jer je stalno mislio na devojčice.
Ти си, канда, имао среће под тим плавим и зеленим небом.

Pokušavamo da se prepoznamo kad god naiđu iznad ili ja ispod.
Voja Radovanović Voja Radovanović 12:07 10.09.2012

blog...

Odličan tekst, kao i uvek...i normalno preporuka...pozz Milorade...
miloradkakmar miloradkakmar 12:12 10.09.2012

Re: blog...

Voja Radovanović
Odličan tekst, kao i uvek...i normalno preporuka...pozz Milorade...

Hvala Vojo, verujem da si se oporavio od rođendanskog slavlja.

Uzvraćam pozdrav.
Voja Radovanović Voja Radovanović 12:50 10.09.2012

Re: blog...

miloradkakmar
Voja Radovanović
Odličan tekst, kao i uvek...i normalno preporuka...pozz Milorade...

Hvala Vojo, verujem da si se oporavio od rođendanskog slavlja.

Uzvraćam pozdrav.

Polako dolazim sebi......pozz

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana