On priča, ona ga ljubi.
Izgubio sam 300 evra, totalno sam propao.
Mani to ljubavi, zaradićeš, vratiće se već nekako.
On ne zatvara, skoro jeca, pada joj u naručje.
Ona ga ljubi, a između brzih dodira usnama po koji gutljaj vode.
Osušilo se od poljubaca.
Kako sam glup, bezvredan, nema mi mesta na ovom svetu.
Šta da radim?!
Ljubi ga, gutljaj vode, poljupci sve učestaliji, da ne promaši koje mesto na glavi.
Privlači ga sebi.
Nije mi ni do čega...
Kakav sam idiot!
Ne prestaje paćenik sa rukama u džepovima.
Sve se više i dublje privija i uvija.
Miluje ga po leđima. Poljubac, gutljaj vode.
Ehhhh, a mislio sam da kupim motorčić, ovako ću peške na posao.
Migolji oko njega. Ruke ne miruju. Poljupci odzvanjaju u noći punoj mesečine..
Gutljaj mesečine, i , nemilosrdno ljubljenje vrata, ušiju....
Jadnik rida za sobom.
Veze k’o singerica kao da se ništa ne događa na njemu i oko njega.
Šta ću?! Kako ću?!
Pokušava da mu začepi usta i uspeva na tren-dva...
Boca je sve praznija, a on melje li, melje....
Niko sam i ništa!
Neka svi znaju da sam bednik, ništarija...nisam ni tebe zaslužio.
Ona ćuti...odgovara mu poljupcima....
Ne razume on taj jezik.
I onda se čuje tih glas Idem...
Otprati je do vrata i otrča u noć da se samosažaljeva.
Nije palila svetlo u sobi. Ljubila je snove do jutra.
Klupa je ostala sama pamteći nju.