Sv. Valentin i Sv.Trifun
- o ljubavi i vinogradima -
Sutra, 14.02. (01.02. :)) neko obeležava Valentinovo, a neko je slavar sv.Trifuna, (inače zaštitnik Kotora) a većina i jednih i drugih malo znaju o tome ko je svetac kojem je 14.februar posvećen. Prvi, zaljubljeni, razmenjuju poklone, poljupce i naglašenu nežnost, drugi, slavari, dočekuju goste, pale slavsku sveću i odlaze u crkvu.
Legenda o sv.Valentinu kaže da je živeo u Rimu za vreme imperatora Klaudija II, cara koji je započeo i vodio mnoge ratne sukobe i bio prilično ozlojeđen što ima teškoća da skupi vojsku za svoje pohode. Za to je krivicu bacao na bračni i ljubavni život svojih potencijalnih legionara, te je zabranio sklapanje veridbi i brakova. Valentin koji je 269.N.E. bio sveštenik u Rimu, oglušio se o imperatorove naredbe, venčavao zaljubljene i zbog toga bio uhapšen, surovo mučen i ubijen baš na 14.februar. Legenda takođe kaže da se u tamnici zaljubio u lepu čuvarevu kćerku i da joj je na dan svog pogubljenja poslao ljubavnu poruku koju je završio rečima "od tvog Valentina", a da je dobivši tu poruku do tada slepa devojka - progledala. Dva veka kasnije, 496. N.E. proglašen je za sveca i dugo je jedan od najpopularnijih praznika vezan baš za njegovo ime - Dan zaljubljenih.
Legenda o Sv.Trifunu kaže da je živeo u 3. veku i u početku se bavio svojim domaćinstvom i čuvanjem gusaka. Odan hrišćanstvu, legenda kaže da je imao čudesnu sposobnost izlečenja mnogih bolesti koje je molitvama lečio. Postoji priča da je izlečio i Gordu, kćerku rimskog cara Gordijana, koja je patila od neke duševne bolesti. Car ga je bogato nagradio ali je Trifun sve razdelio sirotinji. Za vreme vladavine rimskog cara Dacija, Trifun je pretrpeo strašno mučenje i na kraju umro. (neki izvori kažu - odrubljene glave)
Na ikonama se predstavlja u običnom odelu, u jednoj ruci drži snop, a u drugoj krst i vinovu lozu. Slika se i sa guskama oko sebe, jer je ih je nekad čuvao. Sveti Trifun se smatra zaštitnikom poljskih useva.
U narodu se veruje da ako na Trifundan pada sneg ili kiša, biće kišna i plodna godina, a ako je vedro, godina će biti sušna i nerodna.
Postoji i običaj da se u jutro Trifundana nareže (oreže) grančica vinove loze koja se slaže u krstove i postavlja na sve četiri strane kuće.
Postoji ustvari mnogo verovanja, priča i legendi koje se vezuju za ovaj dan, kao da čitate pregršt poruka koje se teško (ali ipak) probijaju iz davnih vremena. Neke od njih se vezuju za samo ime "Valentin", kažu relativno često u Rimljana, ime koje je, po legendi imao i svetac.Pre nego što je crkva prihvatila Valentinovo, taj dan je obeležavan u Rimu (i davno pre Rima) kao Luperkalije u čast Luperkusa, "lovca na vukove", velikog i hrabrog lovca kojeg su Grci zvali Pan, a Semiti Val (neki izvori ga vezuju čak i za Baal) dok ga Biblija spominje kao Nimroda.
Slavljenje sv.Trifuna je takođe obeleženo mnogim "paganskim" sećanjima, kratkim "bajalicama" kojima se priziva plodnost useva, dobra žetva, radost i zdravlje za celu godinu. Trifuna za zaštitnika uzimaju i kafedžije i vinari i sve to o "sečki" što je, po nekim izvorima, stari naziv za februar.
"...Vinogradari slave svetog Trifuna kao zaštitinika, pa toga dana idu u vinograde, orezuju po koju lozu i vinom zalivaju po koji čokot, da bi time povratili vinogradu malaksalu snagu, posle dugog zimskog mrtvila, pa da počne bujati u proleće koje se već počinje primicati. Zbog toga svetog Trifuna u Istočnoj Srbiji zovu Orezač i Zarizoj.
Na svetog Trifuna počinje sečka (februar), naravno po starom kalendaru, za koju seljaci na Kosovu kažu: "Sečka seče, Marta dere, Sveti Sava kožu bere". Sečka je, opet rekla: "Da nemam strah od moje starije sestre zime, grane bi od ognja vrelo s jedne strane, a ja bi' ga s druge strane smrzla" - toliko u februaru može biti hladno.
Postoji i naročit "molitveni čin" koji se obavlja po njivama i baštama ako naiđe kakva šteta od insekata i miševa, kojim se Trifun moli za pomoć..."
Ljubavi i vina, nežnosti i plodnosti, odanosti i hrabrosti nam nude ova dva sveca za sećanje na Dan koji im je posvećen, u danu u kojem su, izgleda nehotice, "pokupili" razne pradavne običaje kojima se, po svemu sudeći, obeležava i slavi dolazak - proleća i s radošću ispraća zima. Iz vremena u kojima su godišnja doba i njihova smena bila izuzetno značajna ljudima, iz vremena u kojima su se (možda) ljudi i priroda bolje razumevali i poštovali nego danas.
Naša vremena ovaj dan (naravno! :)) obeležavaju trošenjem i kupovinom cveća i sitnih (mada, ponekad i ne tako sitnih) poklona, ispisivanjem poruka (garantujem "pucanje" SMS mreže sutra :)) , slanjem "e-cards" i svim onim što neki zovu "kičem" ili "pomodarstvom" ili nerazumevanjm značenja ovog praznika, a i tako što ga neki čak zabranjuju zakonom. (Uzalud, verovatno.)
Poruka o današnjem danu nam je, ipak, poslata iz prastarih vremena i samo je, tokom vremena, pokrivana pričama, legendama i simbolima koji, ma koliko raznoliki, nisu uspeli pokriti osnovno zrno poruke, koja glasi:
Ljubav je čudo.
post scriptum:
ovaj post je posvećen Dunavu