Kada osetim da mi sivilo ne izbija, već udara u glavu, da golubovi više ne sleću na moja ramena, vetar i Sunce se okrenu protiv, znak je da se hodi sporednijim ulicama. Kada sećanja počnu jasnije i snažnije da dopiru do početka, da prva nadjačavaju poslednja, vreme je za stolicu za ljuljanje na verandi nedogleda i nedomišljenosti. Kada misao ukroćuje i ukoruje pogled za lepršavom lepotom, pa i ona se povede za njim, trenutak je za samokažnjavanje uvijanjem u bele hartije, beskonačnu igru rečima... a da niko ne sazna da je to kazna.
Kada se nestvarnom priklonim, da bi stvarnost mogla da teče, pozeleni nebo, trava poplavi, voda i kamen rađaju kapi i oblutke, leteći parkovi svih ljubavi se povlače u sebe.. svoju nestvarnost poklanjam nesrećnim dušama. Stvarnost se prodaje u dnevnoj štampi, istorijskim udžbenicima, lagodnoj literaturi, televiziji, radiju... Posle, kada oteža um, glava počne da puca, nemir se useli u čoveka bez nade da će da iščezne, kao kakva krpelj rije i siše svežinu krvi zarad samog sebe.
Kada se vatri ponadam da nemani odagnam, zaskoči me nestašica palidrvca, petroleja, voštanih sveća... Okasnih, uzalud su utrošeni na raspirivanje duha i tela, na osvetljavanje nedođija, krčenje bogazica... do istine, sna... Da mi je malo vatre, cvetove voćki da zaštitim od prolećnog mraza ? Jabuka da progovori, stid bi zavladao prostranstvima.
Kada se malo ponadam sebi, zamrznu svi dotoci svesti, koren me se više ne seća, ni smokva, ni badem, ni grozd, ni drača, ni poskok, ni jaruga .. jedino što me još kamen obleće i u razigranosti nežnim udracima podseća na crvenicu i miris posle kiše.
........ Koliko ljubavi treba da se oživi u ovom času
posrnulom od vremenskih stega postavljenih ciljeva
nadanja i propadanja koji nas održava u težnji
ka njenom ostvarenju koliko ruku može još da oseti
naježenu kožu koliko usana da to izazove koliko
poljubaca još može da pokrene brže kucanje srca
ubrzano disanje
Sve je ostalo u vremenu od koga se udaljavmo
postiđeni onim za čime smo žudeli
tada nismo znali da se neminovno pretvaramo u stalno
istrošeno sada .....