NAJNOVIJE VESTI IZ PROŠLOSTI 2.0

matityahu RSS / 19.07.2009. u 23:24

Dva akta, jedan od sreskog a drugi od okružnog načelnika, iz 1829. godine. 

Načelnik Kolubarskog sreza, aktom od 15. marta 1829. godine №746. piše načelniku Beogradskog okruga sledeće:

„Neka baba Ruška, zovojema od naroda 'Čuma', udova Milića Ognjanovića iz sela Darosave poverenog mi područija, ukopala je o Sv. Nikoli jedinu ćer zovojemu Smiljanu od dvadeset godina, koja je bila sumašedša. Ruška nije znala ni šta govori ni šta radi, no je neprestajno iz dana u dan trčala na groblje selsko i tu na glas urlikala na podobiju pseta.

Čerez smrti Smiljane, baba Ruška došla je u neki brent i ko brez pameti. Čerez ovog urlikanja baba Ruškinog narod se izbezumio i pao u dert, da se počem ne sluči u narodu kakva napast. Prvi graždani i kmet selski Jovica, savjetovali su baba Rušku i prepokorno preklinjali da ne ide na groblje i da ne urliče, ama brez vajdu. Ona je opetka išla i urlikala do neko doba noći.

Istodobno sa urlikanjem baba Ruškinim, udario je nekakav pomor dece selske i stoke, što do jako nikad nije bilo i čerez toga seljani sela Darosave sabrali se sad na Svetu petku kod selskog zapisa, i tu vodili londžu i sloški svi dokonali rešenije, u saglasiju kmega Jovice, da se istu večer baba Ruška u pervi mrak veže u kvrge, zaklopi u njenu kolebu i onda zapali koleba sa sve strane, da je take nestane i narod kurtališe pomora, jerbo je sovršena Čuma, te kako bi pomor u narodu presekao, a za izvršenije ovog narodskog posla pobuždeni graždani saglasno kao jedan odredili su časne seljane Nikolu Milića i Zdravka Ćosića, i oni su soveršeno i toržestveno istu večer u reči stojeću kolebu zajedno sa baba Ruškom zapalili te je ona izgorela sva sa baba Ruškom.

Pokorno podnosim ovo izvestije načelničestvu, a u sverhu da se zatre trag čumi, po mneniju seljana izdao sam naređenije, da se kosti baba Ruške zakopadu duboko na mestu zovojemu "Đavolje Guvno" kad prvi pjevci zapevadu.

Načelnik sreski Božidar Životić

Načelstvo Beogradskog okruga, aktom od 20. marta 1829. godine №1060, odgovara načelniku Kolubarskog sreza sledeće:

„Ti koji si od pandura dobio zvanije brez vaspitanija i nepismen nisi mogao ništa bolje učiniti. Kromje što sam nekoliko puta piso popečiteljstvu Vnutrenih Dela, da se lišiš zvanija, jer su djejanija tvoja posve ubitačna za narod; ovog puta učinio sam predloženije polezno, da se za ubistvo baba Ruške osudiš na robiju zajedno sa Nikolom Milićem i Zdravkom Ćosićem, koji su zapalili kolebu zajedno sa baba Ruškom.

Pisaru Sretenu Stevoviću izdajem naređenije da po prijatiju ovog akta oma dođe u Beograd kod potpisanog načelnika da mu izdam uputstvije o izvršeniju dužnosti starešine u srezu, dok otvjet od popečiteljstva ne bude stigo. Ovo oma.

Načelnik okružni u Miladin Ocokolja".



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dr M Dr M 00:05 20.07.2009

Prezimena

Nadam se da Nacelnik okruzni nije dobio prezime po istinitom dogadjaju.

Bojim se da duh Nacelnika sreskog zivi i dalje..
matityahu matityahu 00:33 20.07.2009

Re: Prezimena

Bojim se da duh Nacelnika sreskog zivi i dalje..


i moja bojazan...
matityahu matityahu 00:41 20.07.2009

Re: Prezimena

„ U našoj etnološkoj literaturi nalazimo prilično podataka o lapotu, to jest, o ubijanju staraca.”

„Prezime Ocokolja, tačnije nadimak, možemo pratiti tek od 1838. godine kada ga je zapisao neki Jevrem kao jedan od zakupaca alija, poreklom iz "okruga starovlaškog",...”

"Počev od Sime Trojanovića, Tihomira Đorđevića, Moje Mediće i Milenka Filipovića koji su pisali i opisivali ovaj narodni običaj i njegove relikte u pojedinim oblastima, rekao bih da je samo Tihomir Đorđević dodirnuo i lingivstičku stranu ovog problema. On je, naime, sasvim dobro uočio da se frazeološke metafore "stigao je za sikirče" i "gotov je za sikirče" odnose direktno na lapot. Uzgred, ovaj običaj nije primećen u Šumadiji, već u okolini Svrljiga, u Zaplanju, okolini Pirota i Požarevca. U prilici sam da ovde iznesem jedan detalj koji ovaj običaj arealno vezuje za Šumadiju. Nedaleko od Beograda, u selu Kovačevcu, pre desetak godina, jedan meštanin star oko 80 godina, ispričao je mom informatoru dosta konfuznu priču o ovoj pojavi, iz koje se ipak mogu sagledati neki elementi koji nas zanimaju. Ubijanje ostarelog i nemoćnog člana zadruge vršilo se javno (!) u prisustvu meštana i najblilže rodbine. Otac bi dobrovoljno stavio glavu na kladu (drvljanik), a najstariji sin bi mu na čelo stavio "somun", a na teme pogaču. Prethodno bi kod kovača naručio sekiru "gluvaru" i ušicama ove sekire preko pogače ubijao svoga oca izgovarajući rečenicu: "Za leb ti hvala, a ovo ode ti glava". "Ovo" u drugom delu rečenice nije baš mnogo jasno u ovom kontekstu, ali treba istaći i to da su prisutni posle ovakvog ubistva bacali grumenje zemlje na mrtvaca."

„ Koljibaba i Ocokolja vezani su semantički za radnju ubijanja, ali sa uočljivom razlikom da se kod prvog usmrćuje veštica, a kod drugog otac od strane najstarijeg sina.”
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 02:51 20.07.2009

Re: Prezimena

matityahu
... ali treba istaći i to da su prisutni posle ovakvog ubistva bacali grumenje zemlje na mrtvaca...
Симболички смисао овог јесте да се расподели кривица у заједници. Пошто сви учествују у ритуалном сахрањивању мртвог, шаљући га под земљу, то јест прекривајући га њоме, дух умрлог се на тај начин завара ко је онај који га је на други свет послао.

Окупљени и на данашњим сахранама једнако се понашају и тај ритуални чин бацања грумена земље на покојника обавља се у целој Србији. Његов првобитни смисао је заборављен. Такође се из сличних разлога погребна поворка не враћа истим путем којим је дошла (опет да би се "заварао траг'').

О свему овоме нашироко пише Веселин Чајкановић, па и о оном случају убијања "вештице" који ти спомињеш. Дела Веселина Чајкановића објављана су на Интернету и доступна.
matityahu matityahu 08:49 20.07.2009

Re: Prezimena

тај ритуални чин бацања грумена земље на покојника обавља се у целој Србији

i drugde u hrišćanskom svetu

О свему овоме нашироко пише Веселин Чајкановић

odoh da tražim ono što nemam doma
loader loader 02:08 20.07.2009

Starci nose untruke !

Više nego odličan post, Matityahu.
Otvorena tema. A tema je sudar između mlađeg, biološki potentnog, zdravog dela zajednice i, sa druge strane, zanemoćalog, nepouzdanog, neproduktivnog i nerentabilnog, staračkog dela zajednice. To naravno nije pojava samo u ovim krajevima (koja se dešavala u prošlosti). Ima je i kod drugih naroda. Stvarni koreni sežu daleko unazad, u pojavu da se članovi čopora koji više ne mogu da obezbeđuju hranu, potomstvo i bezbednost jednostavno potiskuju van čopora, pa ubrzo bivaju plen drugih grabljivica, ili, pak, bivaju eliminisani upravo od strane pripadnika svog čopora. Takvo ponašanje je diktirano oštrom borbom za opstanak vrste. Samo najracionalnija biološka kalkulacija dovodila je do preživljavanja.

Danas je naravno trend nešto drugačiji. Čovek ostarele ili zanemoćale, ili po bilo kom osnovu manje sposobne članove svoje zajednice štiti i održava ih u životu koliko god je to moguće. To jest, svet biva sve humaniji.

Nego, vidim u priči još jednu zanimljivu pojavu - reakciju pravne države! Ta pravna država se lepo razvijala, sve do perioda kad je onaj rekao, pa nećemo se valjda držati prava kao pijan plota ! Ali, biće... obnoviće se i taj društveni nagon za stvaranje čvrstog pravnog poretka.

Obnoviće se, naravno, i domovi za stare..
matityahu matityahu 08:47 20.07.2009

Re: Starci nose untruke !

vidim u priči još jednu zanimljivu pojavu - reakciju pravne države! Ta pravna država se lepo razvijala, sve do

upravo to

Ali, biće...

i moja nada
shumska shumska 09:05 20.07.2009

s - etnologija

"...od dvadeset godina koja je bila sumašedša..."

kakav sjajan izraz, arhaičan, za "nekoga ko je sišao sa uma".
matityahu matityahu 09:36 20.07.2009

Re: s - etnologija

kakav sjajan izraz

i ja sam tako reagovao
kad sam bio mali upotrebljavao sam "ŠLB bez P"
loader loader 10:40 20.07.2009

Re: Starci nose untruke !

i moja nada
:)


baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 10:25 20.07.2009

Sjajan tekst..

Svaka čast matityahu!!
Još uvek postoji fraza, "skuplja ko Čuma decu.."
Pričala mi baka, a ona čula od svog oca a on od svog dede i tako nadalje, da je negde 1807, dakle u vreme Karađorđa, neki ako dobro pamtim, Milivoje ili Milisav Zdravković iz nekog sela pored Jagodine, koji je bio kmet u selu, imao sličan problem...
Deca se masovno razboljevala i umirala, a selo okrivilo neku babu Milevku iz čini mi se, Voljavča, koja je lečila travama i bajala i vračala od uroka, pa tražili od njega da se reši napasti kako zna i ume..
On organizovao seljake da je uvate, i to tako što će se prišunjati kući u zlo doba, navukli joj vreću na glavu i vezali je čvrsto i stavili na konja, prebacili je popreko, ko vreću.
Pa je taj Zdravković rekao da će je odneti na Moravu i baciti u najdublji vir..
Odveo je negde na ušće Lepenice u Moravu, kod svog jataka iz hajdučkih dana i tamo je ostavio, sa upozorenjem da se nikad ne vrati u svoje selo..
Kuću su joj spalili, ono malo zemlje razdelile komšije...
A saznalo se tako, što su seljaci sa obale Morave pričali kako im Ćor Mile doveo neku babu koja svaku travku poznaje i mnogu bolst ume da poleči, pa i staru ranu da zaceli...
Pozdrav, preporuka, i molim za još ovakvih priča, da se ne zaboravi!
Djina
matityahu matityahu 10:29 20.07.2009

Re: Sjajan tekst..

Kuću su joj spalili, ono malo zemlje razdelile komšije...

tako se obično radilo

u vreme Karađorđa,

za koji dan će biti i o zakonodavstvu kod Karađorđa kao i kod Vasojevića.

simptomatično je da su uvek u pitanju žene...
dunja73 dunja73 12:28 20.07.2009

--

Pa bilo je pre 15 -ak godina
ono kada su u Dragacevu staru zenu(babu) unuke zapalile u koritu ...
preporuka za pricu!
shumska shumska 17:34 20.07.2009

prisećanje

jutros, čitajući ovaj blog, setim se Nikole F. Pavkovića, sjajnog profesora koji je bukvalno "živeo" etnologiju i antropologiju i sa puno ljubavi predavao studentima, živopisno prepričavajući anegdote sa svojih terenskih istraživanja kojih je, doista, u svojoj karijeri puno imao. mnoge od njih se mogu naći i u njegovim naučnim radovima, ali predavanja njegova bejahu nezaboravna...
za lapot se ne može sa sigurnošću tvrditi da je zaista postojao na našim prostorima (ili se "dogadjao" ).
uostalom neko gore je već pomenuo sve relevantne autore koji su o ovoj pojavi pisali.
topla preporuka za blog, i zbog sadržaja i zbog ovog prisećanja
(uh sad kad krenu prozivke da su se pojavile i tople rekomendejšns, ima da nadrljam):)
matityahu matityahu 17:57 20.07.2009

Re: prisećanje

setim se Nikole F. Pavkovića, sjajnog profesora

Hvala ti što si podsetila na njega. Ja ništa o njemu ne znam ali ću se sada potruditi da saznam.
mirelarado mirelarado 23:14 20.07.2009

Село Даросава

једно време се звало Партизани. Изгледа тако питомо, ко би рекао да су у 19. веку још увек спаљивали вештице. Кад неко неук добије званије, из тога се не може изродити ништа добро.

Колиба у Даросави:



Чајкановић 1
Чајкановић 2
matityahu matityahu 02:28 21.07.2009

Re: Село Даросава

hvala na slici i linkovima!
matityahu matityahu 02:09 21.07.2009

Progon veštica u domaćem izvođenju



"I moderna istorija Srbije poznaje nekoliko slučajeva optuživanja žena za veštičarenje i povezanost sa zlim silama. Nekoliko mladića je u selu Vučkovica kod Kotraže 1994. godine brutalno mučilo i spalilo Dragojlu Đoković, staricu iz tog naselja, pod optužbom da je veštica. U Srbiji se lov na veštice, inače, javio nešto kasnije nego u zapadnim zemljama, a najviše spaljivanja beleženo je krajem 18. i u 19. veku. U selu Žabari u Pomoravlju izvesna Pauna je po Karađorđevoj zapovesti privezana uz ražanj i pečena između dve vatre. Osim spaljivanja, veštice u Srbiji bile su ubijane i iz pištolja ili nožem. I u Crnoj Gori je sprovođen lov na veštice. Beleženo je da su u selu Krnjice u Crnoj Gori pre 150 godina meštani posumnjali da je jedna žena veštica, pa su je zbog toga bacili u jezero. Pošto nije potonula, to je za njih bio siguran znak da je kriva. "

http://www.naslovi.net/izvor/borba/1153430
dunja73 dunja73 12:02 21.07.2009

Re: Progon veštica u domaćem izvođenju

Nekoliko mladića je u selu Vučkovica kod Kotraže 1994. godine brutalno mučilo i spalilo Dragojlu Đoković, staricu iz tog naselja

sorry , na to sam gore mislila , davno
je bilo ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana