Dva akta, jedan od sreskog a drugi od okružnog načelnika, iz 1829. godine.
Načelnik Kolubarskog sreza, aktom od 15. marta 1829. godine №746. piše načelniku Beogradskog okruga sledeće:
„Neka baba Ruška, zovojema od naroda 'Čuma', udova Milića Ognjanovića iz sela Darosave poverenog mi područija, ukopala je o Sv. Nikoli jedinu ćer zovojemu Smiljanu od dvadeset godina, koja je bila sumašedša. Ruška nije znala ni šta govori ni šta radi, no je neprestajno iz dana u dan trčala na groblje selsko i tu na glas urlikala na podobiju pseta.
Čerez smrti Smiljane, baba Ruška došla je u neki brent i ko brez pameti. Čerez ovog urlikanja baba Ruškinog narod se izbezumio i pao u dert, da se počem ne sluči u narodu kakva napast. Prvi graždani i kmet selski Jovica, savjetovali su baba Rušku i prepokorno preklinjali da ne ide na groblje i da ne urliče, ama brez vajdu. Ona je opetka išla i urlikala do neko doba noći.
Istodobno sa urlikanjem baba Ruškinim, udario je nekakav pomor dece selske i stoke, što do jako nikad nije bilo i čerez toga seljani sela Darosave sabrali se sad na Svetu petku kod selskog zapisa, i tu vodili londžu i sloški svi dokonali rešenije, u saglasiju kmega Jovice, da se istu večer baba Ruška u pervi mrak veže u kvrge, zaklopi u njenu kolebu i onda zapali koleba sa sve strane, da je take nestane i narod kurtališe pomora, jerbo je sovršena Čuma, te kako bi pomor u narodu presekao, a za izvršenije ovog narodskog posla pobuždeni graždani saglasno kao jedan odredili su časne seljane Nikolu Milića i Zdravka Ćosića, i oni su soveršeno i toržestveno istu večer u reči stojeću kolebu zajedno sa baba Ruškom zapalili te je ona izgorela sva sa baba Ruškom.
Pokorno podnosim ovo izvestije načelničestvu, a u sverhu da se zatre trag čumi, po mneniju seljana izdao sam naređenije, da se kosti baba Ruške zakopadu duboko na mestu zovojemu "Đavolje Guvno" kad prvi pjevci zapevadu.
Načelnik sreski Božidar Životić
Načelstvo Beogradskog okruga, aktom od 20. marta 1829. godine №1060, odgovara načelniku Kolubarskog sreza sledeće:
„Ti koji si od pandura dobio zvanije brez vaspitanija i nepismen nisi mogao ništa bolje učiniti. Kromje što sam nekoliko puta piso popečiteljstvu Vnutrenih Dela, da se lišiš zvanija, jer su djejanija tvoja posve ubitačna za narod; ovog puta učinio sam predloženije polezno, da se za ubistvo baba Ruške osudiš na robiju zajedno sa Nikolom Milićem i Zdravkom Ćosićem, koji su zapalili kolebu zajedno sa baba Ruškom.
Pisaru Sretenu Stevoviću izdajem naređenije da po prijatiju ovog akta oma dođe u Beograd kod potpisanog načelnika da mu izdam uputstvije o izvršeniju dužnosti starešine u srezu, dok otvjet od popečiteljstva ne bude stigo. Ovo oma.
Načelnik okružni u Miladin Ocokolja".