DIANA BUDISAVLJEVIĆ

matityahu RSS / 25.07.2009. u 17:16

Diana Budisavljević
Diana Budisavljević

JEDNA SUDBINA NA BALKANU 2.0

Diana Budisavljević je u potpunosti zaboravljena. Zaboravljena je bila od strane Jugoslavije, zaboravljena je od strane Hrvatske, Srbije, Austrije, zaboravili su je Hrvati, Srbi, njeno ime ne stoji ni u jednom udžbeniku istorije, nijedna ulica ne nosi njeno ime, nikada nije dobila nikakvo priznanje.

To je žena koja je lično organizovala spašavanje pravoslavne/srpske dece iz ustaških logora smrti. Računa se da je spasila 12 000 dece.  Tako nešto niko nikada i nigde nije uradio. Nije radila sama: s njom je radilo oko stotinak ljudi, humanista sa srcem i hrabrošću, Hrvata, Srba, Nemaca, Austrijanaca. Ova plamenita žena okupila je sestre Crvenog križa Hrvatske, lekare i drugo zdravstveno osoblje, kao i veći broj uglednih pojedinaca iz raznih oblasti života.  Među njima su bili i Kamilo Bresler, Jana Koh, Tatjana Marinić, Majka Dragica Habazin, Vladimir Broz, Velimir Deželić, Ante Dumbović, supruga prof. Becića, akademskog  slikara, Bajo Omičkus, trgovac, Bojanić, trgovac, D. Vidaković. arhitekt. Žene su šile su košuljice, zarubljivale pelene, pomagale danju i noću u negovanju dece. Ne treba zaboraviti da se radi o Zagrebu tokom 1941, 1942 i 1943. godine.  Akciju spasavanja malih logoraša životom je platilo JEDANAEST Dianinih saradnika. Ubili su ih isti oni koji su ubijali i decu u kolevkama.

 „Tijekom vožnje nisam se u vagonu mogla maknuti, kako ne bih na nekog nagazila. Veća su djeca stalno sjedila na noćnim posudama, a mala su se prljala. Pod je bio pun blata i dječjih glista. Nastojala sam koliko sam mogla djecu premještati kako bi ih izvadila iz blata. Pred jutro, na stanicama su dolazili ljudi, vidjeli jad, dodavali nam vode. Prilikom duljih zaustavljanja zdrava djeca su izlazila iz vagona. Sestre su se iscrpile spuštajući djecu iz vagona i dižući ih opet natrag. Mnogi vagoni nisu imali stepenicu. Kod slabih u zadnja dva vagona, nije se moglo ni pomišljati da ih se vadi iz vagona. Uspjela sam dobiti grablje, tako da sam barem mogla izbaciti gliste. Činilo se da prije nego što neko dijete umre gliste napuštaju tijelo, jer prema jutru, kako su mi neka djeca bivala slabija, čitava su klupka glista napuštala tijelo . „

Ovo je završetak 388 dnevničkih beleški Diane Budisavljević u kojima je detaljno opisivala sve užase dečije bolnice ulogoru Stara Gradiška. Dnevnik je vodila na nemačkom jeziku od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. godine. Opisivala je sva vređanja, prepreke, odbijene molbe, požrtvovani rad nekih časnih sestara. U beleškama su i opisi dece za koju je znala da će za koji sat umreti, bol majki koje su se odvajale od dece da bih nekako spasle. Strašni su opisi ove male pravoslavne dece kojima vise debela creva, koji su puni glista i insekata. Najveći deo njih je već bio izgubio roditelje, očevi su odvedeni u Jasenovac gde su ih sačekali maljevi i kame, a majke ili direktno ubijene ili deportovane u Nemačku na rad. Tako su nestajali i poslednji stanovnici Kozare.

Diana Budisavljević, rođena Obekser, rodila se i završila školu u Insbruku u Austriji. Udala se za Julija Budisavljevića koji je bio profesor hirurgije. Julije je 1919. Gdine po dolasku u Zagreb osnovao Zavod za hirurgiju pri Medicinskom fakultetu. I Diana i Julije su pripadali visokim zagrebačkim krugovima.

Odmah na početku rata, po osnivanju NDH-a i logora u Loborgradu Diana počinje da pomaže žene i decu. Zajedno sa dr inž. Markom Vidakovićem i inž. Đurom Vukosavljevićem organizuje pomoć u hrani, lekovima, odeći i obući pravoslavnoj deci i njihovim majkama. Među njima se nalazilo i mnogo siročadi kojima su neposredno pre toga oba roditelja bila ubijena. Mnoga deca bila su jednostavno oduzeta. Zahvaljujući svom austrijskom poreklu, vezama i poznanstvu sa nemačkim oficirom von Kocijanom, koji se zalagao za zatočene pravoslavce, uspela je da oslobodi ogroman broj mališana. I ne samo to, mnogo je bilo važno i to što su ona i njeni pomagači sve vreme vodili spisak pravih imena i prezimena dece - da se poreklo ne bi zaboravilo ako deca prežive. Bila je svesna da će mnoga od ove dece biti zaboravljena i izgubljena. Trudila se kako god je moguće da stvori kartoteku sa podacima - i stvorila je spisak 12 000 dece.


Ovako kaže Diana:

„Za neke od preostalih sam uspjela dobiti neke podatke, ali mala umiruća stvorenja nisu mogla ništa kazati. Umrla su djelomično tamo, a djelomično od nas preuzeta kasnije, kao i toliko malih mučenika, kao nepoznata, bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo je svoj dom, svoju odjeću, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. Nošeno devet mjeseci, u bolu rođeno, s oduševljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovano i odgajano, a onda - Hitler treba radnike, dovedite žene, oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol."

Diana se skoro pet godina borila danonoćno za spas dece. Želela je i pokušala da spašava i jevrejsku decu ali nije uspela nijedno dete da spasi jer sudbina jevrejske dece bila u potpunosti zapečaćena. Nijedno dete nije smelo preživeti. I nijedno nije - ako nije bilo sakriveno kod dobrodušnih i hrabrih Hrvata ili bosanskih muslimana.

U prvo vreme najveći broj zatočenika Loborgrada su bile Jevrejke sa decom, a na drugom mestu su bile pravoslavke. Jevrejska opština Zagreba je imala dozvolu da pomaže zatočenike hranom, a Srpkinjama i njihovoj deci nije imao ko da pomogne. U Jasenovačkim logorima i sabiralištima, krajem juna 1942. godine, bilo je zatočeno ono 23.000 srpske dece, koja si istrgnuta iz naručja majki bila izložena uništenju na najsuroviji način.

Ovako kaže u dnevniku:

„23. listopada 1941.

Moja šogorica, gđa Mira Kušević saznala je da postoji veliki koncentracijski logor u kojem se osim Židovki nalaze i pravoslavke s djecom. ... Odlučile smo se o tome pobliže informirati u Židovskoj općini ... U to vrijeme smo samo namjeravale mjesečno davati novčane priloge.

6. veljače 1942.

Uvijek se našao netko da pomogne Židovkama i komunistkinjama, dok se za pravoslavne nije nitko brinuo. „

Pokrenula je Akciju i posle već nekoliko meseci počelo je transportima žena i dece za Srbiju ili u Zagreb u u Zavod za gluhonijeme na Josipovcu. Time je sigurne smrti spasila mnogo srpske dece.

Kasnije počinju progoni na Kordunu, Baniji, logor Stara Gradiška, rasformiranje ženskog logora u Đakovu - odakle su sve Jevrejske i Srpkinje odvedene u Jasenovac, tu je i Mlaka, Gornja Reka...


U svojim beleškama piše o svemu onome što se dešavalo u Jasenovcu, u logorima Mlaka, Jablanac, u kancelarijama Kvaternika, nadbiskupa Stepinca, Artukovića, kao i advokata, službenika, lekara, u kancelarijama Crvenog Križa Hrvatske, Karitasa.

Osnivaju se dečiji domovi u Sisku, Jastrebarskom i prihvatna stanica u Jeronimskoj dvorani. U leto 1942. Spašava 5000 pravoslavne dece. Tokom jeseni iste godine dolazi hiljade dece iz Bosne zbog gladi.

Kako su osnovani i kako su radili domovi za djecu u Sisku, Jastrebarskom i Zagrebu, prihvatna stanica u Jeronimskoj dvorani. Na njezinu inicijativu pokrenuta je djelatnost kolonizacije koju je u cijelosti preuzeo Caritas, pa je tako u ljeto 1942. kolonizirano 5000 pravoslavne djece, na jesen velik broj djece koja su zbog gladi došla iz Bosne i Hercegovine, te izbjeglice iz cijele zemlje, sve do povratnika iz logora u Italiji. U nemogućnosti da nabavi mleko u Hrvatskoj, doprema velike količine iz Švajcarske. Zajedno sa Ivankom Džakulom i dalje radi na kartoteci pravoslavne dece. Odmah po oslobođenju kartoteku je preuzela OZNA u Zagrebu.

Evo šta kaže Diana:

„Predajem kartoteku, bilježnice za nalaženje nepoznate djece, registar za fotografije i bilježnicu s popisom posebnih oznaka za djecu. Zovem gđicu Kogoj i predlažem g. Madjeru da im ona u Ministarstvu pomaže tako dugo dok se netko ne uvježba u radu s kartotekom. Osim abecednog rasporeda imali smo još i poseban raspored, kako bismo po mogućnosti pokušali identificirati što je moguće veći broj nepoznate djece (...) No, željeli smo što je moguće više male djece vratiti njihovim roditeljima. I bila je to sada velika bol, moja i gđe Đakule, da nam se tako naglo naš rad na našoj kartoteci oduzeo (...) Znali smo da će sada mnoge majke uzalud tražiti svoju djecu. Strašno rastajanje u logorima, dugogodišnja čežnja za njima na radu u Njemačkoj, a sada neće naći svoje najdraže."

Tako je i bilo.

Rad na sređivanju Dianinih dnevnika je trajao 10 godina. U isto vreme (i još uvek) traje rad na traganju za dokumentacijom o stradanju dece u ustaškim logorima i sabirnim centrima kao i rad na traganju za popisima dece koji su urađeni od strane Antifašističkog fronta žena koji je sadržavao kako popise dece tako i popise porodica koje su usvojile tu decu.

Posle rata neumorno je radila na stvaranju socijalne službe u Hrvatskoj. Radila je u potpunosti  u  smislu Konvencije o pravima deteta koju su Ujedinjene nacije donele mnogo godina kasnije.

Diana Budisavljević preminula 1978. u Insbruku potpuno zaboravljena.

Atačmenti



Komentari (40)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Bili Piton Bili Piton 17:41 25.07.2009

Prvi put

sam se susreo s tim imenom u "Lagumu", Svetlane Velmar Jankovic, pominje se tamo.

Ili su to bili Selenicevi "Ocevi i oci", ne secam se vise, a nije mnogo ni bitno.

Svaka joj cast

Preporuka of kors.
eizo eizo 18:09 25.07.2009

Re: Prvi put

Mozda gresim, ali mislim da je jedna mala ulica u Tivtu nosila njeno ime, tuzno kako je takva osoba zaboravljena.
matityahu matityahu 19:44 25.07.2009

Re: Prvi put

mislim da je jedna mala ulica u Tivtu nosila njeno ime

Nadam se da si u pravu. Možda neko ko je iz Tivta zna bolje od nas?
matityahu matityahu 19:46 25.07.2009

Re: Prvi put

"Očeve i oce" ću pogledati, ne sećam se spominjanja, a "Lagumu" nisam čitao ali si me podstakao da to uradim.
Bili Piton Bili Piton 19:51 25.07.2009

Re: Prvi put


Skoro sam sto posto siguran da je Lagum u pitanju. Nije mi sad knjiga bas pri ruci ali mogu da pogledam. Pominje se naravno u kontekstu svetionika humanosti i plemenitosti u mraku koji ju je okruzivao, u dve tri recenice, ne vise od toga
eizo eizo 21:19 25.07.2009

Re: Prvi put

Mislim da nije dovoljno za takvu osobu dve ulice tu i tamo.
Ako veci broj ljudi ne dobije priliku da nauci nesto iz njenog primera, imena ulica tu i tamo nece puno promeniti.
Ali su verovatno dobar pocetak, jer ce se neko zapitati, pre ili kasnije ko je ta osoba.
matityahu matityahu 22:07 25.07.2009

Re: Prvi put

jer ce se neko zapitati, pre ili kasnije ko je ta osoba.

upravo to!
vishnja92 vishnja92 18:15 25.07.2009

hvala

.
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:58 25.07.2009

hvala

Diana Budisavljević preminula 1978. u Insbruku potpuno zaboravljena.

Eto, srecom, nije potpuno.

(veoma su ti dobri tekstovi. puni ljudi)
mirelarado mirelarado 21:34 25.07.2009

Re: hvala

Заиста хвала што си посветио овај пост храброј и племенитој Диани Будисављевић. Задивљује њена људскост и несебичност.
matityahu matityahu 22:05 25.07.2009

Re: hvala

Eto, srecom, nije potpuno.

što mi je i bila namera

(veoma su ti dobri tekstovi. puni ljudi)

za ovo ti baš hvala, što se ono kaže: "Ogreja me sunce!"
matityahu matityahu 22:06 25.07.2009

Re: hvala

Задивљује њена људскост и несебичност.

i to u najtežim vremenima.
mirelarado mirelarado 22:37 25.07.2009

Re: hvala

matityahu
Задивљује њена људскост и несебичност.

i to u najtežim vremenima.


Управо тако. Верујем да треба непрестано истицати да су и најгорим тренуцима постојали људи спремни да се жртвују како би спасли недужне. Треба да памтимо Диану Будисављевић и оних једанаест њених сарадника који су страдали, од њих имамо шта да научимо.
miloradkakmar miloradkakmar 23:41 25.07.2009

Koliko

istorija , koju smo učili , ima rupa, praznina.
Ovaj nadljudski podvig Diane Budisavljević i njenih kolega humanista zaslužuje posebno mesto u istoriji.
Hvala joj !
siddhartha siddhartha 00:49 26.07.2009

Re: Koliko

miloradkakmar
istorija , koju smo učili , ima rupa, praznina.
Ovaj nadljudski podvig Diane Budisavljević i njenih kolega humanista zaslužuje posebno mesto u istoriji.
Hvala joj !

"Istoriju pisu oni koji nemaju m..da da kazu istinu!"
matityahu matityahu 10:19 26.07.2009

Re: Koliko

Na žalost, istorija je kod nas uvek bila JEDINO u službi dnevne/tekuće politike i ništa drugo. Rezultate vidimo i gledamo svaki dan.
margos margos 10:17 26.07.2009

.......

Odvažih se tek sad da pročitam ceo tekst. Nakon prvih par rečenica, juče, setih se Irene Sendler i ostavih čitanje za kasnije.
Potresne priče koje uvek nose mešavinu osećanja - od užasa stradanja, preko prisećanja porodičnih i priča prijatelja, do ogromnog divljenja takvim ženama. I stida pred njihovom veličinom, a posebno zaboravom.

Hvala ti.
matityahu matityahu 10:59 26.07.2009

Re: .......

mene vuče i ono: "Šta bih JA uradio na njenom mestu, pod tim okolnostima, u tim uslovima, kako bih se ja ponašao videvši stradanje "drugog"?" Nije lako naći odgovor i jedina mi je želja da ne živim u takvim "interesantnim vremenima" gde bih morao da se suočim sa takvim odabirom.
4krofnica 4krofnica 11:41 26.07.2009

Re: .......

Šta bih JA uradio na njenom mestu

naravno, niko ne zeli tu dilemu.
u vreme kad radis potpuno opozit od trenutnih pravila, verujuci da radis pravu stvar bez obzira sto ti rade o glavi, to je ne samo trenutno-instiktivno herojstvo, koje bi uradio u nekom trenutku kao ljudsko bice, vec snaga i ljubav koja te izdize u jedno drugo uzviseno bice...
matityahu matityahu 12:56 26.07.2009

Re: .......

snaga i ljubav koja te izdize u jedno drugo uzviseno bice...

slazem se u potpunosti
baka Evdokija i unuka Djina baka Evdokija i unuka Djina 11:13 26.07.2009

Eh...

Istorija i istina i pravda.....
Retko su putnici na istom brodu....
Djina

Kao i uvek, preporuka i hvala za sjajan tekst.
dunjica dunjica 18:24 26.07.2009

Hvala, Matityahu!

Nadam se da će ovaj tekst pokrenuti nešto da se Dijana Budisavljević, kao i ostali hrabri humanisti, i njen podvig otrgne zaboravu. Za mene je poticaj da se raspitam da li se itko od (posebno ženskih) grupa, koje se zalažu za poštivanje ljudskih prava u Hr (ali i cijelom regionu), bavio promocijom njenog djela?

Divan je ovaj ciklus tekstova koji si započeo!

topcat topcat 01:59 27.07.2009

Re: Hvala, Matityahu!

i od mene.

Preporuka.

matityahu matityahu 09:43 27.07.2009

Re: Hvala, Matityahu!

Hvala D.!
matityahu matityahu 09:43 27.07.2009

Re: Hvala, Matityahu!

Hvala TC!
kiselkasta kiselkasta 09:27 27.07.2009

hvala

preporuka
matityahu matityahu 09:44 27.07.2009

Re: hvala

Hvala na prep K-A!
matityahu matityahu 10:12 27.07.2009

Kamilo Bresler i Tatjana Marinic

sa osobljem medicinskih sestara koje je ucestvovalo u Akciji Diane Budisavljevic u decijem logoru Jastrebarsko






Anka Šepić i Jana Koh (Koch)
NNN NNN 21:05 27.07.2009

Hvala!



U Lagumu se pominje..

Nemam reči.
matityahu matityahu 21:39 27.07.2009

Re: Hvala!

U Lagumu se pominje..

hvala, brate, odoh da pronadjem!
Biljana 77 Biljana 77 15:36 28.07.2009

Zbog izbora

izuzetnih tema i dobrih ljudi sa velikim zadovljstvom čitam tvoje tekstove. Ponekad stvarno ne znam šta bih rekla.. Kao sad.. Kakva sudbina, kakva žena...
matityahu matityahu 21:16 28.07.2009

Re: Zbog izbora

hvala B77. Citacemo se jos...
sentinel26 sentinel26 22:23 28.07.2009

Dijana popisuje djecu u Staroj Gradiški




"Doktorica Budisavljević je bez znanja ustaša načinila dvostruku kartoteku. Duplikate je sakrila i kad je Zagreb oslobođen, donijela ih je Tatjani Marinić, tada načelnici odjela za brigu o djeci u Ministarstvu socijalnog staranja, gdje je radio i profesor Brössler. Tatjana se pobrinula da se po selima na Kozari razglasi da su djeca smještena u Zagrebu. I počeli su dolaziti roditelji u potrazi za svojom izgubljenom, otetom djecom." (Ogrizović, 1977.:153)
matityahu matityahu 22:43 28.07.2009

Re: Dijana popisuje djecu u Staroj Gradiški

auuuu!!!
Veliko hvala, ovu fotogr. nisam video
matityahu matityahu 22:46 28.07.2009

Re: Dijana popisuje djecu u Staroj Gradiški

Tatjani Marinić

ako se dobro secam, onaje bila kasnije (od 45 - ) u AFZ-u, a i clan partije jos od pre rata.
sentinel26 sentinel26 23:59 28.07.2009

Re: Dijana popisuje djecu u Staroj Gradiški

matityahu
auuuu!!! Veliko hvala, ovu fotogr. nisam video

Ne znam odakle mi je ostala u sjećanju ta fotografija, tražio sam je dva dana i eto tu je.

Diana je zaslužila, u Hrvatskoj ima mnogo tekstova o njoj,( napr. Adamović, Zagrebačko Sveučilište, Pravni fakultet ).
Puno je istraživača koji su njen dnevnik uporedjivali sa drugim dokumentima i podacima, čini mi se da niko nije izrazio sumnju u verodostojnost onoga što je ona zapisivala.
Poz.
sentinel26 sentinel26 22:28 28.07.2009

Iz dnevnika Diane

9. travanj 1944.
Nakon ručka su ponovno došle žene koje su bile kod mene 7. Dala sam im pismene preporuke za svećenika u općinama gdje su im kolonizirana djeca. Kako su me djeca kasnije obavijestila (žene su bile nepismene), oba hranitelja su prihvatila i majke. Tako je uspjelo sjedinjenje majke s njihovom djecom.

matityahu matityahu 22:58 28.07.2009

Re: Iz dnevnika Diane

Od 5. do 18. jula trajale su "operacije" na Kozari. Ja sam pratio stampu nasu + blogove misleci da ce se neko setiti i napisati nesto da bih se posle toga ja nadovezao i jednom blogom/secanjem na Kozaru. Dok sam cekao da neko drugi pocne vreme je proslo i nigde nista nisam nasao. Zato sledece godine ...
Izgleda da se vise i ne treba secati nekih 1700 boraca 2. krajiskog odreda (medju njima i 500 ranjienika) pobijenih u tim danima kao i 50-tak hiljada pobijenih civila i 68.600 Kozarcana (prema podacima ustaskih sluzbi) deportovanih, raseljenih, prikupljenih i ujasenovčenih...
malasneki malasneki 14:38 29.07.2009

Da se upoznamo

potaknutaa tvojim komentarima kod mene na blogu, usla sam u tvoj profil i procitala vecinu blogova. zadivilo me tvoje poznavanje jezika, istorije ali i doza humora. kada bi postojalo vise ljudi sa tolikim znanjem i brojem informacija, i kada bi oganizovano mogli da rade, mislim da bi se bar na prostorima ex yu danas bolje zivelo. ipak, izgleda da se namern i sistematski neke stvari guraju, ne pod tepih, nego u unistenje i zaborav, a kvalitet proganja. steta.
matityahu matityahu 22:02 29.07.2009

Re: Da se upoznamo

Upoznali smo se !!

I HVALA ti veliko da tvojim divnim recima. Veci kompliment mi nisi mogla dati. Zahvaljujem. I idemo dalje.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana