Olimpijske igre 2008. postale su svetska tema ovog proleća, mnogo pre zvaničnog letnjeg, svečanog otvaranja u Pekingu.
I, nažalost, nisu tema zbog najava izuzetnih sportskih rezultata ili najave velelepnosti objekata grada domaćina (mada je i o tome bilo zapanjujućih vesti), već zbog političkih protesta i napada na olimpijsku baklju i sportiste koji je nose. Izuzetne sportiste, po pravilu, sportske legende ili one od kojih se i u Pekingu očekuju neverovatni rezultati.
Od istorijskih početaka, Igre su u našim, modernim vremenima, prerasle u pokret i sasvim sigurno - jedan od najznačajnijih planetarnih događaja koji, jednom u četiri godine, zaokupi celokupnu svetsku pažnju takmičenjima sportista u raznim disciplinama.
Svetlo olimpijske baklje simbolično obilazi svet u olimpijskoj godini, ritualno se i ceremonijalno pali na početku tog puta kojim "olimpijski plamen" pronose sportisti od grada do grada, s kontinenta na kontinent, da bi najsvečaniji deo ceremonije otvaranja bilo paljenje baklje na stadionu i njeno gašenje pri zatvaranju Igara.
Simbolično - svetlo te baklje označava da Igre traju, nekada je značilo da i ratovi prestaju i da se pod njenim svetlom sportisti takmiče, nadmeću ko će sve više, brže, bolje....
Svetlo ovogodišnje olimpijske baklje osvetlilo je razne stvari koje skoro pa i da nemaju veze sa sportom, olimpijskim duhom ili osnovnom idejom Igara. Demonstrira se za "Free Tibet", zagovara se odbrana ljudskih prava i građanskih sloboda, a akcija protesta se sprovodi - fizičkim napadom na Olimpijsku Baklju kao simbol Igara i na one koji baklju nose.Ideja je - oduzeti baklju, po svaku cenu, sprečiti da baklja ide od ruke do ruke. Objašnjenje je da se tako skreće pažnja na stanje ljudskih prava u Kini i Tibetu. Ideja je da Svetlo Otete Baklje svetu donese jasnu sliku o stanju ljudskih prava i građanskih sloboda u Kini. I tako se jedna ideja pred našim očima pretvara u puko, medijski zanimljivo sredstvo za ostvarenje druge ideje, pri čemu su obe ideje - dobre. I svet se, u analizama, naravno - podelio u oceni opravdanosti takvog načina. Olimpijski duh, koji bi trebalo da sobom nosi zajedništvo nadmetanja i da izaziva ono najbolje u ljudima još jednom - nije odoleo političkim nadmetanjima. Slike iz Londona koje su pre nedelju dana obišle svet pokazale su nam prestrašena lica sportista, policijske snage koje jedva održavaju red, hapšene i tučene demonstrante i izazvale su pravu lavinu reakcija svih i svakoga - od građana i zvaničnika Olimpijskog komiteta do političara, medija sve do Dalaj Lame, pre neki dan.Manje-više, svi se slažu da pravo na protest postoji, ali se malo ko složio sa sredstvima upotrebljenim za protest. Dobili smo i vesti da se najavljeni nosioci baklje - povlače i ne žele da učestvuju u pronošenju plamena Igara.Na internetu se može naći stranica "Google`s Guide to Protesting the Olympic Torch" , a protesti polako menjaju formu i oblike i ne liči da će biti zaustavljeni ili smanjeni, naprotiv. Izgleda da prestaju napadi na baklju, ali se organizuju akcije druge vrste.I imamo prilike da čujemo predloge o bojkotu Igara, pa predloge o bojkotu ceremonije otvaranja, ali ne i takmičenja, odnosno o zahtevima samim sportistima da kažu svoj stav o protestima "FreeTibet", a ne o Igrama.
Vesti o pronošenju svetla olimpijskog plamena pretvorila su se tako u vesti o "razmerama incidenata" koji se događaju na protestima, a retko ili nikako je vest o tome šta su prave poruke svetla koje baklja nosi svetom.
I izgleda da polako postaje sve neizvesnije ŠTA će na kraju osvetliti plamen olimpijske baklje, koliko i kakvih će se sve događaja nanizati do svečanog otvaranja i da li će "duh igre" uspeti da skrene svetlo i na sebe i na poruke koje Igre ustvari nose svetom od antičkih vremena.
Ja, naravno, verujem u Igre. Preživele su hiljadugodišnja ćutanja i "neodigravanja", obnovljene su u našem vremenu, preživele su sve i svašta tokom odvijanja u modernim vremenima, želim da verujem da im je svetlo dovoljno snažno da "prežive" i svoj ovogodišnji put do Pekinga.
Kada su 2004. održane u Atini, Igre su pozdravljene sa "Dobrodošle kući!", a pozdrav iz Pekinga glasi "Jedan svet.Jedan san". Tim rečima treba svetlo olimpijske baklje.