Mr. Brown: Let me tell you what 'Like a Virgin' is about. It's all about a girl who digs a guy with a big dick. The entire song. It's a metaphor for big dicks.
Mr. Blonde: No, no. It's about a girl who is very vulnerable. She's been fucked over a few times. Then she meets some guy who's really sensitive...
Mr. Brown: Whoa, whoa, whoa, whoa, whoa... Time out Greenbay. Tell that fucking
Pravilo u Irskoj je da posle godinu dana boravka, tj. voznje s medjunarodnom vozackom dozvolom, morate da polazete vozacki ispit. Prvo polazete za Provisional Licence - samo test, a u roku od sest meseci od uspesno polozenog testa mora da se okusate u saobracaju.
Posto smo supruga i ja tu duznost obavili proteklog vikenda, krenuli smo u proceduru podnosenja zahteva za Provisional Licence (tada mora da zalepite na vasem vozilu znak L), sto podrazumeva
Oh, the band marched on in formation, the brass was phasing tunes I couldn't place. Windows open and raining in Maroon, yellow, blue, gold and gray.
The drunks were ricocheting,the old buildings downtown, empty so, long ago, windows broken and dreaming, so happy to leave what was my home
With a sky blue sky, This rotten time. Wouldn't seem so bad to me now.
Oh, I didn't die, I should be satisfied
I survived, That's good enough for now
Kada ce nasi novinari shvatiti da izvestaj nije puko hronolosko ispisivanje cinjenica?
Cesto dok citam strane novine ne mogu da se zaustavim. Uzivam u nacinu pisanja, metodologiji, metaforama, realnoj slici koju izvestac daje. Isto tako cesto dok citam nase novine, nebitno koje-uglavnom sve, cesto uhvatim sebe kako samo prelistavam strane, kako citam vec procitane vesti od sinoc sa weba, apsolutno identicne bez i jedne nove recenice, nekog zareza,.novog reda. S istom slovnom greskom. Puko prepisivanje agencijske vesti, napisano bez ikakve emocije. I onda, se takvo saopstenje, izvestaj,
Imam neobcno zadvoljstvo da vam predstavim Siddhartu, novog blogera, i mog dobro prijatelja iz vojske. Cini mi se da ovog coveka vredi citati i slusati sta ima da kaze. Bas zbog toga, linkovacu dva njegova bloga, za sada jedina. Iako je prvi relativno star, dovoljno je aktuelan da bude citan i komentarisan.
1. Novi Pazar
2. Beograd
Blog necu zatvarati za komentarisanje, ali red bi bilo da
Kako zemlju sacuvati da ne dozivi sudbinu Irana?
Thanks to Werner Herzog
Serbian man purse [sur-bee-uh n man purs]
Part of speech: n
Definition: small leather, faux leather or cloth carrying bag designed to accommodate personal items, carried by members of the male sex. Predominantly found sported by males in Serbia and the Balkans.
See man bag
Wander around Belgrade for a while and
Neverovatno, ali unazad 20 godina Srbija ponavlja greške tako što ne ide u susret događajima, ignoriše predviđanja, pa zateže gde treba i gde ne treba do pucanja i onda naglo popušta više nego je od nje i traženo.
Kada je Kosovo u pitanju dovoljno je navesti da je posle odbijanja sporazuma iz Rambujea prihvaćena mnogo nepovoljnija varijanta, a da ne govorimo da je zemlja bila i bombardovana. Sličan primer je i sa Z-4, kada je Babić jurio Galbrajta da ga potpiše ali je već bilo kasno.
Kada je u pitanju EU prvo smo kao svim silama molili i tražili
Doživotni predsednik SFRJ i doživotni ( ili ne) patrijarh SPC ostavili su/ostaviće naslednicima SFRJ i SPC sa problemima, doduše različitog karaktera, i tu postoji sličnost.
Najveća sličnost između njih dvijice, i tu nema raylike, je u njihovim “brižnim,potresenim, ožalošćenim i u sve zaklinjućim naslednicima”koji ih obožavaju i obećavaju da neće skrenuti( sa njihovog puta).
Misterija oko potpisa patrijarha Pavla u mnogome podseća na misterije oko Titovog testamenata.
Iako ideološki pripadaju različitim svetovima, njihove sudbine
Ovo bi bila poruka i poziv i radnika koji su ostali bez posla i preduzeća koja su pred bankrotom. Ne treba isključiti ni da je Vuk Drašković mislio i na svoju stranku, koja će morati da se okrene socijalnim problemima umesto arheologiji, ako hoće da opstane.Pod motom»svi smo mi pomalo socijaldemokrate»Kongres Rasimove SDPS okupio je, kao goste, do sada najviše političkih lidera i predstavnika stranaka od desnice do slabe levice.
Lepo je da su svi na jednom mestu, a da se ne svađaju. Još lepše što su svi pokazali da izgleda shvataju da socijalno pitanje ne bi trebalo da bude stranačko već opštedruštveno. a biće još bolje ako se svi potrude da se takmiče ko će narodu obezbediti da se izvuče iz sadašnje i ne zapada u dublju krizu.
У тексту написаном почетком фебруара о.г. за “Печат”, Добрица Ћосић се “одредио и према неким темељним одредницама нашег егзистенцијалног стања.”
Много питања, мало одговора, много критике мало самокритике, спаса нам нема али пропасти ваљда нећемо , ваљда ће нам се оказати.
Имајући у виду специфичну тежину Добрице у српској нацији и нарочито његову улогу у збивањима у Србији барем последњих 30 година, и без обзира да ли се некоме свиђао или не, и тим пре,све оно што он износи има своју тежину.То је свакако једна дијагноза свега онога зашто смо ту где јесмо, а нисмо тамо где смо могли да будемо, али може бити и прогноза када ћемо и да ли ћемо ако се не позабавимо дијагнозом и терапијом.
Уосталом , и најновија дешавања имају итекако везе и своје корене у ономе што сами себи усађујемо или нам усађују у главу ко зна од када а није добро што то раде и сада. Они који народ убеђују и доводе у илузију да смо најбољи и безгрешни, бољи од свих и зато су нам сви други радили и раде о глави, а наши издајници националних интереса им се улизују.Ако се код народа створи таква илузија онда је лако манипулисати разочарењима.
Зато изнете оцене заслужују озбиљну анализу пре свега оних странака и оних политичара које имају озбиљне а не калкулантске намере да покрену Србију из летаргије прошлости ка модерној држави и нацији.
Мени лично се учинило да следећи ставови прилично добро одсликавају нашу политичку стварност, дакле:
“ Српски народ и после два века изгибије за државу још нема међународним правом дефинисану територију, Албанци анектирају српску етничку територију, а„проевропска демократска коалиција”