Beogradska gimnazija osamdeset i neke, jun mesec, tata i ja i upis u trecu godinu srednje skole, (kako kcerka, tatin sin, ljubi ga tata, sama na upis?), videh je, stadoh pored nje u redu, rec po rec, dogovor za septembar, mala skola Dadov, sedenje u klupi. Cetvrta godina zajedno, na daktilografiji, Betoven, (naravno profesora smo tako zvali),me proziva, zakljucena ocena, izlazi ona, ceo razred zanemeo, nije nas profa razlikovao, a ja umesto nje kucam za bolji uspeh- naravno 5.
Kraj cetvrte, zadnje prikazivanje filma:" Lovac na jelene", u Dvorani kulturnog centra, a nase deseto gledanje istog, predeli Pensilvanije, crkva, gde je vencanje na filmu, koja nam se jako svidela, i dogovor, moramo to jednom obici, videti i tu crkvu, te predele gde nije mogao pucati u jelena, naravno i upoznati de Nira. Negde u tom periodu cusmo za Amise, mislim da je film "Svedok" kriv, i konstatacija da cemo jednog dana obici tu Ameriku...
Za Azrine koncerte u SKC-u im







