(update) Kloniranje i zloupotreba nikova uz blagoslov moderacije.
Stjepan Krznarić - unuk poznatog hrvatskog političara Stjepana Radić
a bila je tako blizu, gotovo na dohvat ruke ... jebi ga.
Danas sam gledajuci jedan zanimljiv intervju ponovo poceo da razmisljam o necemu sto me lagano kopka vec duze vreme. Da li postoji nekakva logika u tome da su veliki broj "uspesnih" ljudi u Srbiji deca vojnih lica (mahom visih po cinu)? Govorim o relativno starijoj generaciji ciji su ocevi uglavnom bili prvoborci ili udbovci. Taj spisak je toliko sirok da bi mi bilo tesko da nabrajam ali recimo od Milana Mladenovica pa sve do Arkana. Da li tajna lezi u tome da su pukovnici i generali predstavljali visu klasu cija su deca imala tu "odskocnu dasku" ma cime se bavili? Bregovic, Dzoni Stulic, Kosarkas Kapicic, Zdravko Colic (ako se ne varam) zatim Kusturica (isto nekakva bezbednosna agencija) ... Talenat je neosporan ali kako to da se uvek poklopi sa cinjenicom da je tata bio pripadnik JNA ili MUP-a?
Radio sam celu noć, došao umoran u zoru, a od uličnih prodavaca nisam mogao u kuću. Pošto nisu hteli da se sklone ušao sam u raspravu sa jednim od njih da bi onda trojica nasrnula na mene. Udarali su me pesnicama po glavi zbog čega mi je uvo poplavelo. Utrčao sam, u afektu uzeo gitaru i pojačalo i izleteo na terasu, priča Milan Barković (47).
Cale od mog ortaka Branka otvorio kafance na Banovom Brdu. Kafance je u stvari bilo produzetak njegove kuce koja se prostirala kao latinicno slovo "L". U samom startu se videlo da nece biti u fazonu poput Novakovog restorana jerbo klijentela to nije obecavala. Lokalni alkosi, prvaranti, sljakeri ... sacinjavali su inventar ovog skrivenog mesta u srcu Ljeske ulice (tamo je valjda deveta i hemijska ako se ne varam).