3.06.2008, iha godina nakon potpisivanja primirja izmedju nas ovdje, sjedim na terasi moje omiljene kafane, ispijam svoje vino i cutim sa drustvom oko sebe.
Sunceve zrake koje mi suncaju lice prekida silueta covjeka...otvorim oci da ga posaljem malo tamo odakle je dosao i zastanem....poznajem ga, negdje u skrivenim odajama sjecanja izvire lik djecaka sa kojim sam dijelio klupu u razredu....sada je ispred mene odrastao covjek, vec osjedio...prolazim rukom preko glave, ebte dobro je sto sam opet imao masinicu za brijanje u ruci prije dvije veceri...
Stoji i cuti....prekidam za njega nelagodnu tisinu glupom, shvatih to dok izrekoh, konstatacijom..."ebte, ala si ostario, a nekada si bio faca"
Pita. "ipsi, mogu li sjesti?"....."naravno da mozes, dok neko drugi nije zauzeo posljednju slobodnu stolicu"
tisina....opet za njega neprijatna...
Prekidam je klasicnim pitanjima za nostalgijom ispunjene dodjose..."i kako je tamo