This morning my Sunday looked quite promising. I was done with all the usual weekend stuff and was looking forward to go to lunch with my son. He is an intelligent young man and I enjoy my conversations with him. Even more so since last Fall when he took the course on Marx. And I like going to Hyde Park, the neighborhood, particularly the campus, has that smell of Ivory Towers so dear to me.
The minor nuisance was that I had to drop my daughter at her dance class; her studio is near Bucktown, some twenty minutes north of Hyde Park. I say minor because she is, since she started snowboarding
Jutro petoga novembra dvehiljade osme godine pamticu kao jutro u kome je sve bilo bas kako treba. Bilo je suncano, citavih osamnaest stepeni, moji platani jos nisu izgubili lisce tako da sam se probudio u sobi koja je bila sva u nekakvom zlatnom sjaju. U stvari jos lepse, zlato je (meni bar) nekako hladnjikavo, ovaj sjaj je bio mnogo topliji. A na celo zemlje kojoj sam se nekada divio i koju sam u medjuvremenu, izmedju ostalog i kroz razocaranja, zavoleo dosao je covek kome se divim i za koga se iskreno nadam da cu ga, izmedju ostalog i kroz razocaranja, zavoleti. Ponekad i veoma krupne stvari