Bi to, kad gospodar imase slugu,
kad rita, odoru cinise lepom,
nome se orosi,
bi to, uzneseno, uzneseno,uzneseno,
bi, to On.
Bi to, kad golom nogom kamen drobi,
trnem svrab sa dlana otirase.
zemlom se celivase,
bi to, uzneseno, uzneseno,uzneseno,
Bi, to On.
Bi to, kad se grudima pred nim ogledase,
s one strane,kolenima prt u zemlu utirase,
nom se nemu dozivase,
bi to, uzneseno, uzneseno, uzneseno,
Bi to kad gospodar imase slugu.
On, ce da vas vodi, svim i svacim, samo da mu nemiri zatrepere i da ih On baci. Tamo, gde noc zaudara nemocna i kruta na prasnjavi spokoj i ucmali san.
Da vas, ljulja ljuljaskom svih nemira, a i onim koji se sprema kao njegova vesta ruka, da vas vodi u <ad> a da vam neda kraj, vec da vas vida svim i svacim kao <raj>.
Ogledalom neba, da vas gleda, kako se spusta vasa sena, kako se igra i ta vasa vecna zelja s cim pred njim, kakav <ad> kad se nudi i taj gladni <raj>.
Da, vas vodi s onim sto mu <on> nudi. U,vrtloge vecnih vremena, strmih
Videh, kako suzi pre jutra,
udahnuh, duboko u prozorsko okno,
svud tisina, a jos tmina.
Kosulja mi orosena nocnom vikom,
slika bedna.
Preko, praga predjoh desnom nogom,
odmah, tu do peci,
hladno bez topline,
okolo me vreba.
Nocas, ce nekog da vrati.
Duvan mi je medju prste,
drhtave, strasene ne od straha vec od hladnoce.
Vec je tu.
Dok, se pec polako opusta, a vatra omamljuje,
zvah je da mi bude blizu,
odmah tu kod nogu.
Prvi dim uvukoh duboko pa zastadoh,i
prvo
Ne, napisah, ama bas, nista,
sto, bi dusu, prahu diglo.
Jos, ne kazah, reci neke
sto, smiraju odu pisu.
Ne, takoh te, s ceznjom tuge,
ni, vaskrsom vere umne!
Nocas mi treba odora,
istkana od finog praha nebeska,
Vidanje glasa njegova,
nocas mi, treba ta postelja.
I, dah proslog vremena,
ta, snaga njegova,
nocas mi treba nevidljiva!
Sve je u pokretu,
nemaru, neskladu,
zabluda postojeceg,
sve je tu.
I, po ko zna koji put,
projekcija svemoguceg i ovaj put.