Moj drug zove se Kafica. Mladji brat je,mog drugara i vrsnjaka, iz detinjstva.
Sada, vise se druzim s Kaficom. Neki mi zameraju. On je homoseksualac.
Ni njegov brat, ni ja nismo ... ali vidjamo se , druzimo se ... delimo mnoge vrednosti ...
Kafica, sada, ima novog decka. Zove se HelterSkelter.
Mlad je, pricljiv i uveren: voli belu rasu, a ne voli Rome. On je manjina, a ne voli manjine. Svi u necemu, nekakva smo manjina ... pa i HelterSkelter ... Kafica mu daje knjige ...
Juce, svi zajedno, sedeli smo ispred TV-a. Gledali smo cvrstog, popularnog polticara.
Prolece je u parkicu, zelenilo zraci, blista...
Na vrh zbuna ljubav cveta: sred ljubicastog, cvetnog venca par vrabaca vodi ljubav.
Pticica'Zenka i Muzjak'Ptic.
On leti u mestu, tik iznad nje, kao helikopter.
Obe ptice, ne miruju ... i u paru, stalno lete: vibriraju, trepcu, masu ... telom, repom, glavom i krilima ...
Sastave se brzo s ledja i dok traje on nju kljuca svud po vratu, zaljubljeno, strasno, nezno ...
Rastave se, al' ubrzo, spajaju se opet brzo.
Pticice ... lete, vole se, ljube ... tako pet,sest puta.
Pa odlete, svaka nekim svojim
Andric."Mi ne zivimo zivot, mi jesmo zivot. "
........................................................................
Ideja Velikog Brata i svakog reality-ja je zivot ispred kamera TV-a.
Ali podstice me na mastanje i razmisljanje...
... o Zivotu i o Vecnosti...
... a ja ... opisacu kratko, takve, moje "dubiozne" misli:
........................................................................
Vecnost je, mislim, svako postojanje i svako desavanje u svim prostorima i svim svetovima,
Fabrike u Svrbiji uvek su na periferiji...a moja je bivsa na recnom ostrvu sa rukavcem od djubreta i shuta,nasutim iz grada... a ja ... ziveo sam i zivecu .... ko zabica iz barice: malo u vodi, malo na suvom, al' moras da pazis - da te reka ne odnese ... i odnela me ... i isplivao sam, samo ne znam gde.To je to. Kratko.
Ali uspomene su ostale. A moj posao bila je analiza.Tada ,tamo bio sam Analiticar ...
I clan male zajednice: koleginice koje sam zvao - Devojke, kompjuteri, programiranje, i direktor zvani Informacija. Na nasem ostrvcetu, bilo je iskrica ... i dobrih
...Asocijacija i poruka, marketing...Dogadjaj i vest...to je nas svet...
I stvarno...I na ulici,i na TV-u, svuda oko nas, svaki dogadjaj i svaka pojava - ima po nekoliko asocijacija.
A nekad , nekoliko slika - a najbolje su iz zivota- postanu neka nova slika ...nova asocijacija...
Tako je nastala ova prica......
Jedan "izuzetan" dogadjaj sa ulice ,(" iz nase mutne svakodnevice"), a , sire posmatrano ,("izuzetno") ruzan obicaj nekih nasih muskaraca, ("i kao takav, problem cele zajednice") , podsetio me je , na jedan zapusten WC iz neke ("krajputaske") kafancuge , na stih
Ima li je?
Ima!
Cija je?
Nasa!
Gde je?
Ma bre,treba je traziti!
Svi, ponekad, tragamo za pravdom...
Tako smo supruga i ja,zabrinuti za sudbinu polovine naseg stana, resili da se obratimo sudu; angazovali smo advokata, preporucenog, sposobnog i sa jakim vezama.
'Dobijamo garantovano! Sve cu ja da sredim! Nista Vi ne brinite!'-uveravao nas je.
Ni protivnica nije bila naivna. Hirovita tetka menjala je zastupnike kao carape, rocista su se nizala, pa smo, zajedno,i jedna i druga strana, upleli kolo sudske rasprave, igru tudjina i slozenih zakona, nasu
- Samo da ovo prodje...
pomislio je Petar J.- blag i krotak mladic - nedavno zaposlen u kreditnom sektoru banke,dok ga je stranka blamirala: ostra zena,brze misli i okretna jezika,nezadovoljna promenom kamatnih stopa, nije mu dala ni da zucne.Kao navijena,prodornim glasom, pretila je,vredjala, optuzivala, a na kraju, nadigla je dreku. Kao da je zivot branila ...
- Basss sam im lepo rekla - ona je otisla rasterecena...
...a on je postao meta: osetio je,oko sebe, prekor i podsmeh kolega.
Ocima,lutao je Petar po holu banke , trazeci negde spas.Uzalud.Njegove