Трећи ред. Црвено седиште број девет, мој омиљени број. Значи, биће ово лепо вече.
Светла су још увек упаљена и користим прилику да још једном пројурим погледом не бих ли што боље упознала особе надомак себе.
Одјек елегантних штикли, мирис скупоцених парфема.
Упорно пратим подизање
Popela bih se na Ajfelovu kulu i vikala svom snagom.
Snagom svih vetrova;
svih suza, osmeha, strasti i zacrtanih ciljeva.
Dala bih sebi odušak, a svetu znanje koliko mi je stalo do jednog posebnog bića.
Nije on nishta poseban;mogutje.
Niti nešto preterano lep, pametan, ili romantichan;
mogutje i to.
Mogutje i da nije nešto previše zgodan, da mu oči nemaju nikakav sjaj, a koza mekoću.
Ali,
ja to ne vidim.
Znash,
za mene je i preterano lep,
i najpametniji,
najromantičniji.
Kada ga vidim