Srpski woody guthrie.
Uopšte više nije važan povod - zabrana koncerta jednog pevača, Vlade Georgieva, u jednom gradu Republike Srbije - Smederevu.
Važna su svetla slobode koja su sinoć na glavnom gradskom trgu - forumu nesputane misli, zasijala u rukama i glavama hiljada i hiljada gradjanki i gradjana Srbije.
Srbija je i dalje podeljena, kao 1987, 1991, 1995, 1996/97, 2000, 2003... na normalnu, civilizovanu, progresivnu manjinu i iracionalnu, necivilizovanu, nazadnu većinu -
experiment u hodanju
Hoćeš samnom!
Nije daleko. Možemo zaviriti u rečenice koje nisi izgovorio: mislim da daju da se prepravlja – barem interpunkcija. A znači, znači. Možda ćeš tada biti bliže.
Korak. Veruj mi.
Dobro pamtim kako je tada izgledala a danas je sigurno ne bih prepoznao. Ni ona mene, ipak imamo preko šezdeset godina. Znam da sam se zaljubio u nju čim sam je video a najveće zadovoljstvo sam osetio kada me je učiteljica zato što sam bio nemirko, premestila da sedim sa devojčicom. Naravno to je bila ona! Sedenje sa devojčicom je u to vreme predstavljalo kaznu, pedagošku meru. Meni nije ni malo smetalo zadirkivanje
detalj senka
Učila je veštine. Tog imanja. U pratnji trenutaka. Učili su je i oni koji manje znaju. Uz pomoć skica. Lutala je. Zvucima. Zabasavala: u čudorodne bogaze. Samcijata. Uz pomoć priče: da je Tren: vladar Vremena. I Detalj: jedinica Celina.
Svaki je cvet mogao da je ima: kada je naučila veštine: otvaranja i zatvaranja.