Uzmimo da na dan-dva poželelite da živite kao junak iz neke knjige, šta bi bilo najlakše? Svakako ne Čendlerov Marlou, ili, još strašnije, bilo koji lik iz dela Dostojevskog. Kafka takođe ne dolazi u obzir iz očiglednih razloga. Ima i lakših slučajeva, ali ono što je često zajedničko mnogim junacima romana, to je da žive sami. Taj preduslov mi se ispunio istovremeno sa završavanjem čitanja knjige pisca koga imam na umu kao idealnog za početnike u disciplini
Raskrsnica. Verovatno je oko 35 stepeni Celzijusa. U hladu. A ovde na trotoaru već..! Koračam planirajući svaki korak. Omamljuju vrućina, izduvni gasovi saobraćajnog Perpetuum-mobille-a, asfalt naparfemisan raskuvanom smolom, pa i diskretan udar znoja koji dotiče ispod pazuha nekih prolaznika u sintetičkim košuljama... Gledam da se s nekim ne sudarim, jer svi žure instinktivno bežeći od vreline. Automobili odasvud pritiču, koče, bučno dodaju gas...
Sve kao
Lauren Bacall,
Leonard Bernstein,
Judy Garland,
Rudolf Nureyev,
Gilda Radner,
...
Poslednja scena, odjavna špica i aplauz ... koji traje ... i traje ... i traje ...
Foto: Nemanja Djordjević
Nije puno pomogao ni izlazak skoro kompletne (i prilično povelike) ekipe filma na binu, niti početak njihovog predstavljanja, pa ni "Momčilov skok" ... publika nije prestajala ... samo je na trenutke aplauz slabio kako bi se konferansijeu dala prilika da pročita ime sledećeg člana ... i nastavljao ... i pojačavao se do nivoa grmljavine kada su pojedini učesnici bili predstavljani ... Publika je film o Vladi Divljanu pozdravila iz srca ne žaleći ni dlanove ni suze ... a suza je u mraku velike dvorane Sava Centra bilo i te kako.
Pre nešto više od 2 godine na ovom mestu skupljali smo sredstva za završetak filma o Vladi Divljanu (blog "Nebeska tema" - poslednja milja)
Crowdfunding kampanja je bila izuzetno uspešna i preostalih 20% filma je završeno, uradjena je post-produkcija i za manje od nedelju dana očekuje nas PREMIJERA!
Na njegov rodjendan, 10. maja, u Sava Centru biće premijerno prikazan film o najvećem džentlmenu rokenrola na našim prostorima i autoru vanvremenskih pesama.
Porazbijao je sva ogledala po kući, prevrnuo dva slanika i prosuo so. Sedam godina nesreće? Sreću je povremeno doživljavao kao one lebdeće trunčice prašine u traku sunčeve svetlosti. Nesreća. Život. Nesreća. Dugotrajna nesreća. Ne u njemu. Oko njega.
On je, kaže, čovek 21 veka, pola u šali, pola ozbiljno. Nema ni jedan zub, proteza gore, proteza dole. Zubobolja? Ne. Nikada više. 32 zlatna zuba i perorez. Zarđao. Izvađen iz Visle. Pali cigaretu na cigaretu, hrapav glas. Topla limunada. Vruća.
Ništavilo. Nigdina, Večna tama. Raj, Pakao, Nirvana. Sveri Avgustin: