Kradem Mirelinu ideju ali znam da se ona neće naljutiti na mene.
Iz obilja Zen priča i priča o Zenu, nudim vam nekoliko, koje su srcu, duši i umu mojem drage:
ŠOLJA ČAJA
Nan-ina, japanskog učitelja Zena u periodu Meiđi (razdoblje tz prosvetiteljstva), posetio je jednog dana neki profesor univerziteta koji je želeo da se kod njega raspita o Zenu.
Nan-in je poslužio čaj. Napunivši šolju svom gostu, nastavio je da sipa.
Tekst je iz najnovijeg, septembarskog broja časopisa YELLOW CAB.
Nadam se da smo svi na broju. Bilo je ovo veoma toplo televizijsko leto; sve je počelo krajnje bezazleno krajem jula, u gradskom autobusu za Batajnicu. Nema šale s kontrolorima GSP-a! Pitajte doktora Dabića šta je sa njim bilo kad nije imao markicu.
Potresena sudbinom njenog omiljenog doktora, moja luda komšinica rešila je da krene u akciju. Pošto preko leta nije bilo skupštinskih prenosa, a ni onih iz Haga, smislila je novu zabavu: besomučno je zvala sve institucije sistema i urlala satima na sirote službenice koje su slučajno podigle slušalicu. Neka malo i one zarade svoju platu, kad ja već slušam komšinicu besplatno.
Hendriks je bio nervozan tog dana. Javili su mu da nema smenu već da je narednih 48 sati na čekanju. Mora biti dostupan za svaki poziv i svaki potvrditi odlaskom na mesto kvara što u njegov džep stavlja oko 15o funti. U proseku, Hendriks može zaraditi 600 funti za dva dana. Sve što treba je da na četiri poziva odgovori sa – U redu. Idem.
Te nedelje je ležao zagledan u sliku nepoznatog autora okačenu o glavni zid spavaće sobe. Vetar je udarao u prozore i nanosio kišu na umrljana okna. Nije razmišljao ni o čemu posebnom. Jednostavno ga je mrzelo da ode do dnevne sobe i uključi
Ovog puta je tema Dom štampe na Trgu Republike čiji je autor Arhitekta Ratomir Bogojević, izgrađen 1961 godine po dobijenoj prvoj nagradi na konkursu iz 1957 godine. Ovom zdanju preti nasilje u skaldu sa turbo varijantom civilizacijskog modela koji je ovde, u Beogradu, na putu da prevlada.
Menjanje istorije i mnogih činjenica koje tu istoriju potvrđuju ili osporavaju je već mnogo godina aktuelno ovde, u Srbiji i to prema potrebama onih koji dođu na poziciju vlasti bez obzira da li su vlast osvojili silom a to se zove putem revolucije ili su demokratski izabrani od naroda. Oduvek je ovde istorija prilagođavana vlastonoscima pa da se tema ne bi širila u beskorisno podsećanje na vreme i događanja od Nemanjića ka ovamo, da gledamo od Drugog svetskog rata do ovog današnjeg datuma.