Vlast, mast i koske

FERAL ISTRAŽUJE: KOJA SU SLABA MJESTA PROZIRNOG IGROKAZA ŠTO GA JE DARKO MILINOVIĆ UPRILIČIO U POVODU OBJAVLJIVANJA VIDEO-ISKAZA FATIME SKULE O UMIJEŠANOSTI GLAVNOG LIČKOG HDZ-ovca U GOSPIĆKE RATNE ZLOČINE

PREVIŠE ZNA SE

10.10.2007.

Darko Dado Milinović, potpredsjednik hrvatskoga parlamenta i dugogodišnji šef ličkoga HDZ-a, naredio je svojim obavještajno-policijskim trabantima u Gospiću da pronađu Fatimu Skulu da bi pred novinarima zanijekala istinitost svojih negdašnjih rečenica: on, Milinović, glavni je akter prvog dijela objavljenog iskaza u kojemu ga Skula optužuje da je, u funkciji liječnika, godine 1991. po Oreškovićevim nalozima odnosio ubijene Srbe iz Kriznoga štaba, usput pjevajući prigodne napjeve kao što je "ovim šorom više proći neće"


Nakon što je potkraj prošloga tjedna na YouTubeu objavljen mali dio video-svjedočenja koje je Fatima Skula, nekoć tajnica i domaćica gospićkog Kriznog štaba u kojemu je gospodario Tihomir Orešković, koncem 1998. dala čovjeku koji se zove Marko Erceg i koji se krajem devedesetih – u privatnom ili neznano čijem aranžmanu – pokušavao baviti istraživanjem hrvatskih ratnih zločina u Gospiću, promptno je upriličen lokalni igrokaz. Darko Dado Milinović, potpredsjednik hrvatskoga parlamenta i dugogodišnji šef ličkoga HDZ-a, naredio je svojim obavještajno-policijskim trabantima u Gospiću da pronađu Fatimu Skulu i da joj hitno organiziraju konferenciju za novinare na kojoj će ova zanijekati istinitost svojih negdašnjih rečenica: on, Milinović, glavni je akter prvog dijela objavljenog iskaza u kojemu ga Skula optužuje da je, u funkciji liječnika, godine 1991. po Oreškovićevim nalozima odnosio ubijene Srbe iz Kriznoga štaba, usput pjevajući prigodne napjeve kao što je "ovim šorom više proći neće".

Prisilne laži

Milinovićevi prsti u organizaciji Skulina javnog istupa bili su očiti. Dotična je gospođa, naime, poslije kratkog i jednostranog obraćanja novinarima požurila da se sastane s Milinovićem koji ju je čekao u zgradi gospićkog Gradskog poglavarstva, premda je nejasno zašto potpredsjednik Sabora javne prostore koristi za privatne sastanke. Prije no što se neposredno i skrušeno ispričala Milinoviću za optužbe koje je onomad izgovorila u kameru, Skula je novinarima kazala ovo: "Godine 1998. bila sam odvedena iz Gospića u nepoznatom pravcu i tri su me sata po noći vozili u automobilu. Izjavu sam dala u jednoj privatnoj kući. Gdje – nikada nisam uspjela doznati. Tada su me maskirane osobe prisilile da kažem ono što su potom snimili, prijeteći smrću meni i mojoj djeci. To o čemu sam tada govorila nikada nisam niti vidjela niti čula, ali bojala sam se za živote svoje obitelji."

Prije no što je Skuli pred novinarima kršćanski oprostio grijehe iz prošlosti, Milinović je javnosti poručio ovako: "Nije me briga zašto je govorila i što je govorila. Ne mogu vam reći ništa osim da u tim radnjama nisam sudjelovao." I još: "Ta priča nije nova, nego egzistira od 2004. godine. Prvi put je krenula u medije kada sam izabran za potpredsjednika Hrvatskog sabora i tada je DORH reagirao i nije pokrenuo istragu. I sada se opet sve pokreće u vrijeme predizborne kampanje."

I još je novinarima podijelio privatno pismo Fatime Skule koje mu je ova poslala u studenome 2004., naime, nakon što je Feral objavio dva Skulina iskaza istražnim tijelima, u kojima dotična dr. Milinovića optužuje jednako kao u video-snimci što je puštena ovih dana. "Dragi doktore Dado! Nadam se da će ovo pismo stići do Vas i da ćete ga pročitati. Vrlo mi je važno da znate da sve što je pisalo u Feralu, ja nemam veze s tim, niti sam pisala, niti sam pričala bilo kojem novinaru, što bi u suprotnom značilo da sve što su napisali je čista izmišljotina i laž. Pamtim Vas kao velikog čovjeka i doktora, sami vjerojatno znate da ste mi bili i na porođaju s mojom kćerkicom. Takve stvari grozne su mi, i nespojive s Vama. Mislim da je malo ljudi u Gospiću kome vi niste uspjeli pomoći i time je taj članak još gori i strašniji...", napisala je svojedobno gospođa Skula, a potpredsjednik Sabora sad obznanio javnosti.



Zaboravljena druga snimka


U žurbi da se, po premijerovu nalogu, sanira šteta i da se "zatvori afera", Milinović i njegovi operativci (uključujući i nesretnu gospođu Skulu) nisu se previše zamarali detaljima i zdravom logikom, kao ni mnogim pouzdanim informacijama koje efikasno raskrinkavaju subotnju gospićku priredbu. Previdjeli su, primjerice, postojanje druge snimke koja je na internetu objavljena u ponedjeljak, a koja je nastala najmanje mjesec-dva poslije prve, preciznije u siječnju 1999. godine: na Skulinu licu jasni su tragovi brutalnog premlaćivanja koje je uslijedilo nakon što je prvi put govorila u kameru o gospićkim zločinima i pošto se saznalo za njezin prvi iskaz Ercegu. Ako su je prvi put bili oteli maskirani ljudi koji su je prijetnjama natjerali da kazuje ono što je zabilježeno na snimci (između ostaloga, dakle, i optužbe na Milinovićev račun), kako to da je istim ljudima ponovno svjedočila i mjesec-dva kasnije, bez ijednog elementa koji bi govorio da se radi o prisili?

Uostalom, na drugoj snimci u kadru je čitavo vrijeme Milan Levar, kasnije ubijeni svjedok gospićkih zločina, a povremeno se pojavljuje i umirovljeni vojni obavještajac Drago Francišković: iz Skulinih je riječi sasvim očito da dobro poznaje i njih dvojicu i Marka Ercega koji joj postavlja pitanja. Jasna je, također, njezina svijest o tome da je premlaćena zbog svog prvog svjedočenja pred kamerom istog čovjeka. Ne može biti govora o nepoznatim maskiranim ljudima koji su prijetnjama iznudili optužujuće svjedočanstvo. Fatima Skula govorila je pred personama koje je poznavala i kojima je, po onome što se dade razabrati s objavljenih snimki, poprilično vjerovala.


Istrazi isti iskazi

Fatima Skula, međutim, o ratnim zločinima u Gospiću i o krvavoj ulozi Darka Milinovića u tim događajima nije svjedočila samo pred uključenom kamerom jednog istražitelja-amatera koji nije raspolagao službenim ovlastima. Puno je važnije ono što se u svemu ovome prešućuje. Ta je gospođa, naime, dva vrlo slična iskaza dala hrvatskim istražnim tijelima, a Feral je u jesen 2004. priču o Milinovićevoj umiješanosti u zločine temeljio upravo na spomenutim dvama svjedočenjima. "Jedne večeri bila sam prisutna u zgradi Vojne policije u centru Gospića kada je od batina umro kapetan JNA koji je bio zarobljen u Divoselu", izjavila je Skula 17. kolovoza 1993. agentima lokalne ispostave Službe za zaštitu ustavnoga poretka Nikici Alaru i Mati Francetiću.

"U tome ubistvu učestvovali su: Miki Karić, Toni Amerikanac, Dado Milinović, Ivica Čačić-Kockar, Krešo Tomljenović, Ivica Durdov i Tihomir Orešković, a bila je prisutna i Rupčić Nada. Navedeni kapetan izdahnuo je nakon što ga je Miki Karić udario nekoliko puta čizmom u prsa. Nakon toga svi su nastavili piti i izvoditi viceve na račun umrlog, nakon čega su Dado Milinović i Miki Karić iznijeli leš i nekuda ga odvezli kamo - nije mi poznato. Pri odlasku čula sam kako Milinović Dado pjeva noseći mrtvaca 'ovim šorom više proći nećeš'."


Fatima Skula o istom je događaju svjedočila i punih sedam godina poslije, preciznije, 3. rujna 2000. godine, ali je ovoga puta iskaz davala djelatnicima Kriminalističke policije koji su vodili istragu o ubojstvu Milana Levara: njezin se iskaz, u odnosu na onaj iz 1993., razlikovao samo u detaljima i u tome što je 2000. navela ime ubijenog kapetana JNA - kazala je da se on, po njezinu sjećanju, zvao Simo Pjenović, premda su Feralovi novinari utvrdili da se taj čovjek zvao Simo Pajović.

"Isti kapetan je jedan dan doveden u operativni štab na ispitivanje, a ispitivao ga je Miki Karić o vojnim stvarima, te ga je tom prilikom mrcvario i tukao rukama i nogama. On je samo govorio da voli Tuđmana. Kako ništa drugo od njega nije mogao doznati Miki Karić je došao u prostoriju gdje sam sjedila sa Tihomirom Oreškovićem za stolom, te ga je pitao 'Što ću sa njim', nikada neću zaboraviti kada ga je Tihomir Orešković hladnokrvno pogledao i rekao 'Ubij ga'. Vidjela sam kada je Miki Karić podigao kapetana sa stolice u stojeći stav, te ga je tako jako 'zapucao' nogom u glavu da je kapetan pao na pod i na licu mjesta izdahnuo. Tiho je tada zvao Dadu Milinovića i Milana Vrkljana koji su ga stavili na nosila i odnijeli. Dado i Milan su zapjevali 'Nije imo sreće, ovim šorom više proći neće'. Tom ubojstvu je bila prisutna i Nada Rupčić koja mi je nakon toga dala ličnu kartu od kapetana (koju sam poslije bacila) i rekla mi 'Evo ti karta od zemljaka'. Nije mi poznato gdje su Dado i Milan odnosili tijela kojih je znalo biti i više u operativnom štabu, ali nisam bila prisutna tim ubojstvima. Mislim da je tijelo od kapetana razmijenjeno kod Otočca", stoji u službenom iskazu koji je Skula dala policijskim djelatnicima 3. rujna 2000. godine. Nije valjda da su i agenti tajne službe i policajci koji su je saslušavali bili maskirani i da su joj prijetili smrću.

Zaštićeni dokumenti

No, i svjedokinja i Milinović kao da su zaboravili ove dokumente koji se i danas nalaze u arhivama Sigurnosno-obavještajne agencije, Ministarstva unutarnjih poslova i Državnoga odvjetništva. Nalaze se tamo, ali kao da ih nema, jer se njima nitko ne bavi, niti se tim dokumentima ikad itko ozbiljno bavio. Milinović, doduše, tvrdi da je još 2004. zatražio od policije i Državnoga odvjetništva da ispitaju ondašnje Feralove navode, pa na temelju činjenice da nije pokrenut kazneni progon gradi mantru o vlastitoj nevinosti.

Samo, kojoj se to policiji i kojem Državnom odvjetništvu Milinović obratio s molbom da istraže priču o njegovoj navodnoj umiješanosti u zločine 1991. godine, ako je takvo nešto uopće bio zatražio u iole ozbiljnijoj formi? Obratio se, pretpostavljamo, gospićkim ispostavama spomenutih institucija. Obratio se svome kumu Željku Jurkoviću, načelniku Policijske uprave, koji je u rujnu 1991. postao šefom Policijske postaje Gospić: budući da su se upravo po Jurkovićevu imenovanju počele događati likvidacije srpskih civila a da policija nije poduzimala ništa da se zločini spriječe i da se ubojice uhapse, jasno je da je prvi policajac u Lici zarobljenik svoje prošlosti i da od njega nije trebalo očekivati da se odrekne pripadnosti interesnom bratstvu koje je skovano na nevinoj krvi što se u Gospiću prolijevala 1991., ali i kasnije.

Ili, državni odvjetnik u Gospiću Pavo Rukavina: čovjek se specijalizirao za nemiješanje u vlastiti posao i samo je gledao kako da što bezbolnije prijeđe preko ratnih zločina i poratnog kriminala u režiji i izvedbi ljudi koji su i danas nedodirljivi u Gospiću, a s kojima je Darko Milinović oduvijek bio u istome kolu, kolu iz kojeg se ne može tek tako iskočiti. Radi se o krugu bivših SIS-ovaca i policijskih specijalaca (Milan Miki Karić, Miroslav Cindrić, Ivica i Josip Jurković...) prema kojem su vodile relevantne indicije što su se ticale organizacije ubojstva Milana Levara, e da bi odjednom bilo proglašeno kako se ne radi o kvalitetnom tragu, pa je istraga smišljeno završila u slijepoj ulici. Mogao se Milinović obratiti i Ivanu Jurčiću, šefu Ureda Sigurnosno-obavještajne agencije u Gospiću, kojeg je osobno postavio na rečeni položaj. Jurčić je, inače, 1991. bio pripadnik samoproglašene Vojne policije kojom je rukovodio Tihomir Orešković, a nakon toga skrasio se u SIS-u kojim su upravljali Milan Karić i Ivica Jurković. Postoje, usto, brojni dokazi o njegovoj upetljanosti u najobičniji kriminal, kao što je krađa automobila i šverc ukradene stoke.

Ključevi kod Levara


Potpredsjednik Sabora Darko Milinović u protekle je četiri godine bio glavni politički sponzor nedodirljivosti i ugodne pozicioniranosti svih ovih ljudi: štitio ih je od progona na svim razinama zato da bi zaštitio sebe, jer nabrojani likovi previše znaju i mogli bi, u slučaju da budu ugroženi, razoriti ono bratstvo stvoreno na krvi, koje u Gospiću funkcionira desetljeće i pol. Istraga o atentatu na Levara mogla je biti točka raščišćavanja gospićkog zločinačko-kriminalnog mulja iz devedesetih godina, no prilika je propuštena zbog uplašenosti, ucijenjenosti i mračne političke orijentiranosti mnogih persona iz policijskog, obavještajnog i pravosudnog aparata.

Utoliko valja razumjeti subotnji istup Fatime Skule. Koliko god njezina reakcija bila nelogična i prepuna rupa, valja shvatiti ženu koja evidentno želi prestati biti zarobljenicom triju svojih svjedočenja koja su – uključujući i one video-zapise – odavno u posjedu državnih istražnih tijela, ali nikad nisu služila ničemu osim obilježenosti Fatime Skule.