...nemam pojma jebote, kao da svi potpuno pogube obzire kada neku situaciju (svoju ili opstu) dozive kao dramaticnu - tada se valjda pristojnost i paznja vise ne vaze, sta li. ovde sam skoro pa povucena za jezik i tesko se opirem ideji da napisem nesto sto mi se mota vec duze vreme po glavi - omanji traktat o obzirima, i o tome da li su nam oni nametnuti spolja ne bismo li lakse struktuirali svoje vreme ili bi trebalo, kako ja naivno zamisljam, da su deo nas. i o tome kako svako ko krece nizbrdo na ovaj ili onaj nacin ima taaaako jaku zelju da njegov pad jos nekoga zaboli...
(ulomak iz mejla, od jutros)