Prije trideset godina ( i 2 mjeseca) izašao je prvi, istoimeni, album Red Hot Chili Peppers-a. A prije otprilike 15 godina, RHCP su za mene prestali da postoje, objavivši Californication, njihov sedmi studijski album. Bio je to početak iskliznuća benda u nekakvu komercijalno-zaslađenu, tugaljivu, pop šemu. U međuvremenu, RHCP su postali jedan od najkomercijalnih rok bendova sa preko 80 miliona prodatih (raz)nosača zvuka.
No, ovo je blog upravo o Pepersima kakve volim da ih se sjećam – Punk, Funk & Jimi Hendrix. A to sjećanje je započelo sa video snimkom ovog raznesujuće-oduvavajućeg superkinetičkog koncerta.
Mladi, ludi, šareni i nabildovani, Pepersi su mi tada rastvorili i oči i uši. U to vrijeme nisam ni slutio da rok može da bude tako drečav. Da andergarund može da bude tako sexy. Uz to, muziciranje im je bilo spektaCOOLarno!
Kao što su Partibrejskesi Cane i Anton, tako su i Pepersi – Anthony & Flea. Jezgro koje je preostalo iz originalne postave nastale iz smucanja i gluvarenja po LA klubovima, skejterskim žurkama, skvotovima ...
Otac Anthony Kiedesa bio je drag diler koji je opijatima snadbjevao holivudske face i rok starove. Između ostalih i Džon Lenonana. Te nije ni čudo što je Antoni još kao četrnaestogodišnjak dobio svoj prvi džoint u usta i dvije obnažene ribe u krilo na jednoj od mnogih tamnošnjih žurki.
Michael Peter Balzary (Flea) rođen je kao Australijanac, Mađarsko-Irskog porijekla (baš kao i u Hendriksovom slučaju, ta multiluktularnost često biva dobra osnova za kreativne ispade). Preseljenje njegove porodice u USA, prvo u NY, a zatim i LA, kao i majčino bavljenje džezom, određuje njegove rane muzičke uticaje Miles, Gilespie...S druge strane, porodični problemi, nasilje i alkoholizam njegovog očuha, rano ga dovode u kontakt sa marihuanom, u koju je počeo da escape-ira sa 13 godina.
Ključno koheziono dejstvo na stvaranje RHCP i formiranje njihovog zvuka imao je Hilel Slovak, originalni gitarista benda, koji je usput uputitio Flia da batali trubu (njegov prvi instrument) i uzme bas u ruke. Pokazaće se da je ta odluka imala nesaglediv uticaj na popularnu muziku. I Hilel je bio mješovitog Poljsko-Hrvatsko-Jevrejskog porjekla, a njegovo interesovanje za hard rok i fank, kao i sklonost ka improvizaciji i džemovanju dovest će do kristalizacije onoga što danas prepoznajemo kao RHCP zvuk. Na muziku benda uz Hendrix-a, Cepeline, i fank scenu, veliki uticaj je imao i LA rok-fank-jazz crossover bend Fishbone.
RHCP brzo postoju koncertna atrakcija po lokalnim andergraund klubovima. No, njihova prva studijska izdanja ne uspjevaju adekvatno da “uhvate“ i prenesu energiju živih nastupa. Čak ni producentsko angažovanje funk guru-a Džordž Klintona na njihovoma drugom albumu Freaky Styley (1985) nije dalo značajnijeg komercijalnog efekta.
Usput, bend pored fame o otkačenim live nastupima, prati i mračna sjenka heroinske zavisnosti. To se pogotovo odnosilo na Kiedisa i Slovaka. Te proganjajuće demone koji su bili sastavni dio njihovog uličnog odrastanja sam Anthony je kasnije kao temu obrađivao u nekoliko svojih autorskih pjesama Under The Bridge, One Big Mob, Deep Kick ...
Prvi značajni proboj na muzičkoj sceni bend postiže sa trećim albumom The Uplift Mofo Party Plan (1987). Pjesme kao što su Fight Like a Brave, My & My Friends, Behind The Sun postaju hit singlovi. Na albumu su pored hard rok-funk elemenata, prisutni i uticaji regea i spid metala.
Na turneji koja je pratila promociju albuma postalo je evidentno da Slovakov problem sa heroinom postaje sve ozbiljniji. 28. Juna 1988. Hilel Slovak umire od heroinskog overdoza. Bend napušta originalni bubnjar Džek Ajrons. Kako je sam to objasnio nije želio da bude član grupe u kojoj umiru njegovi prijatelji...
Antoni i Fli očajnički pokušavaju da održe Peperse u životu. Na audiciji za novog gitaristu prijavilo se čak 500 kandidata. Izbor je pao na 18-to godišnjeg supertalentovanog Džona Frušantea koji je usput bio i njihov veliki fan.
Sa novim bubnjarom Čad Smitom Pepersi su dobili svoju najpoznatiju i najkreativniju postavu. A Fli & Čad su vremnom postali jedna od najubitačnijih ritam sekcija svekolikog rokenrola.
1989. izlazi njihov četvrti studjski album Mother’s Milk, na kojem je bend konačno demonstrirao svoj puni kreativni potencijal. Bio je to početak onoga što lično smatram njihovom zlatnom erom.
Energična i originalna mješavina panka, fanka, roka, repa, džeza, metala donosi čitavu seriju sjajnih numera. Na albumu se nalaze više nego uspjele posvete Hendriksu (Fire), Stivi Vonderu (Higer Ground), Lejkersima (Magic Johnson), žestoka Stone Cold Bush sa sjajnim preplitanjem gitarskih i bas solaža, magična instrumental minijatura Preaty Little Dity, senzualna Sexy Mexican Made, i njihov do tada najveći hit Knock Me Down ... Onaj pomenuti koncert sa početka teksta na repertoaru je imao upravo sadržaj ovog albuma, tako da sam za njega možda i najemotivnije vezan.
1991. uslijedilo je potpisivanje ugovora sa Warner Brosom i saradnja sa producentskim magom Rick Rubinom (Beastie Boys, Slayer, Cult...). U jednoj vili na Holivudu, u kojoj je svojevremeno živio i Hendriks, a Bitlsi prvi put probali LSD, Pepersi su proveli šest mjeseci, stvarajući svoj možda najbolji (ok, ovo je uvijek podložno diskusiji), a svakako najčuveniji album - Blood, Sugar, Sex, Magik.
BSSM je izašao 24. septembra 1991. na isti dan kao i Nirvanin Nevermind. Bila su to dva albuma koji su obilježili i protresli 90-te. BSSM je prodat u ukupnom tiražu od 15 milion kopija.
Naziv albuma savršeno je opisivao njegov sadržaj ... krvav, sladak, jebački, čaroban ...Gomila sjajne svirke, punokrvnih hitova kao da su tek bili predigra za ono što je slijedilo.
Video za singl Give It Away je definitivno lansirao bend u muzičku, bolje reći popkulturnu, stratosferu. Uslijedila je još čitava serija upečatljivih video uradaka Under The Bridge, Breakin The Girl ... Pepersi su definitivno postali mega bend.
Međutim, prateća turneja donosi nove probleme u međuljudskim odnosima koja je kulminirala Frušanteovim napuštanjem grupe. Usput se i on nakačio na heroin, koji ga je uz okretanje umjetničkoj, hermetičkoj muzici dodatno izolovao od ostatka planete.
Na mjesto gitariste, poslije par promjena, ustaljuje se Dave Navaro s kojim su se upoznali i sprijateljili na zajedničkim turnejama sa njegovim bivšim bendom Jane’s Adiction. Pod Navarovim uticajem bend unekoliko mjenja svoj zvuk. Šesti, s velikom pažnjom iščekivani, studijski album One Hot Minute donosi mračnije i uvrnutije pjesme, psihodeličnije, s kompleksnijom strukturom. Po meni, ovo je možda svirački najkvalitetniji RHCP album, a svakako najeksperimentalniji. Iako je Frušante neosporno talentovaniji gitarista, sa sjajnim osjećajem i za ritam i za emociju, Navarov “zaprljavanje“ zavodljivog RHCP zvuka imalo je odličan zvučni efekat. Fliev bas, ovog puta, djelovao je kao nabildovani Toni Kukoč. Tehnika, brzina i virtuoznost su i dalje bili tu, novost je bila robusnost pod košem ;)
Ambivalentu emocionalnu sliku albuma, savršeno je pratio genijalni omot Mark Rajdena, kojeg smo već spominjali na blogu. No, izostao je očekivani komercijalni uspjeh (mjereći ga predhodnim izdanjem), a ni kritika nije bila preoduševljena. Usput, Navaro se nije snašao u načinu rada koji je vladao u grupi, gdje je džemovanje centralno mjesto kreativnog procesa, te je uskoro došlo do njihovog razlaza.
A tu rekoh i ja prekidm ... naglo.
P.S. Interesantno da materijal sa One Hot Minute-a Pepersi, kasnije, nikad nisu uvrštali u svoj koncertni program.