- I?
- Šta?
- Ušao si kod frizera, berberina, brice... šta ti ja znam...I šta si mu rekao? Dobar dan, kako ste? E baš lepo, evo ja malo došao da mi skratite kosu, gore trojka dole kec, vojska, znate, pravilo službe, jednoobraznost, znate i sami pa odmah se vidi da ste bili… Čekaj bre, jesi li rekao lepo razgovetno na čistom srpskom jeziku ili si u svom uobičajenom mumlajućem maniru istisnuo par slogova kao vazduh iz frizerske stolice.
- Ma, objasnio sam mu sve lepo. Klimnuo je glavom. To ti je internacionalni znak za razumem.
- Uuu što si pametan!Pa što onda izgledaš kao kopile Miška iz Ko to tamo peva i grdeličke buljine? Em si ćelav em su ti obrve non-stop dignute kao da ti je nešto duboko u grlu? Natakni šlem na tikvu ima dece na ovom peronu! Ladno su moroni poveli decu u ovaj plač i kuknjavu.
- Nemoj mahati tim srednjim prstom vidiš da su svi pod teškim naoružanjem!
- Boli me kurac, imam tebe da mi paziš leđa. Borca. Vojnika. Ratnika. Viteza. Šta viteza, vitezčinu. Košulja ispala iz neopeglanih pantalona, nogavica iz čizme... Da vidimo rajsferšlus, naravno otkopčan, vide ti se gaće! Ti jedini furaš Kalvin Clain gaće svi ostali krpe sa buvljaka... A i taj šlem, svi ostali nose beretke!? Ma ovo je prosto prekrasno, umesto da sada sedim kući, jedem gaudu, pijem špricer i kuliram ja kisnem ovde među štrokavom vojskom ispraćajući čoveka-pečurku! Šta ja uopšte tražim ovde? Što si me zvao?
- Pa znao sam da će svi plakati ovde pa sam mislio da će te poneti atmosfera.
- Mislio si? Pa godina je 2008-a, ej, dvadeset prvi vek, ne 1389-a, zajebao si se za samo cirka šesto devetnaest godinica. Mislio si?
- Da, mislio sam.
- Da će me poneti atmosfera?
- Tačno.
- E sad mi dođe da zaplačem.
- Stvarno?
- Da, dođe mi da zaplačem koliko si jebeno glup!
- A?
- Da. Od svih glupih stvari koje si uradio do sada, a glupe stvari činiš rafalno, ova je najgluplja. Toliko si glup da najgluplji ljudi gledaju u tebe i plaču i vrište – Gospode kako je samo GLUP! Ali ovaj tvoja glupost ima i kvalitet. Ti si jebote slojevito glup! Šta kao nisi mogao da izbegneš poziv? Pola Srbije se sakrilo ispod ćebeta od vojne policije ali vi poreklom iz Zrenjanina...
- Zaječara!
- Boli me bre... Zrenjičara ili koji kurac... Ne vi se ne sakrivate. Ti ideš i dalje i prijavljuješ se ovde u Beogradu gde te sigurno ne bi našli... Hoćeš da ispadneš heroj – prokleti tupavi magarče – hoćeš da privučeš pažnju, jer to si ti... Ti vapiš za pažnjom... Pa jesi privukao pažnju. Bravo seronjo. Toliko si glup da to privlači pažnju. Tvoja glupost je kao svetionik. I?
- Šta?
- Evo te kako kisneš sa ovim polusvetom, a i ja kisnem sa tobom zbog čega mi dođe da ti nabijem taj tvoj veliki bajonet u lobanju, dok čekaš da voz dođe i odveze tvoje dupe na Kosovo gde će te američki marinac upucati dok kradeš Prada obuću šiptarskog narko-bosa.
- Ja te pozvao da me ispratiš u odbranu od samoproglašene nezavisnosti 15% naše teritorije, samo da ne idem sam, šta je trebalo, ćaleta da pozovem? Da mi kaže Da Bog da se ne vratio pičko pederska? Ili mamu možda? Pa ona ni ne zna da sam se prijavio… A ti me ovde zalivaš spermom već pola sata, sav sam ulepljen, osećam se kao posran... Kakvo sranje! Polazi voz ’ajde da me zagrliš i poljubiš?
- Čuvaj se tupadžijo. Ajde penji se. Je l’ ti se digao?
- Jeste.
- Jebi ga, sada nema vremena da kleknem, da te lepo zamolim, moraš u rat.
- Jebi ga. To i neće biti pravi rat. Sad mi krivo. Ne brini se previše.
- Glup si!
- Znam.
***
Žene plaču, deca ciče, drugovi i drugarice trče za vozom, devojke i sestre padaju u nesvest, ujne, tetke i strine hvataju ih za jakne. Samo jedan čovek nepomično stoji na kiši i gleda vagone kako odlaze. Postaju sve manji. Nije pustio suzu. Sve što mu se slivalo niz lice bile su kapi kiše.
Iz zbirke kratkih priča Smorgasbord.