Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

ZABRANJUJEM SEBI NA NEODREĐENO SVAKO DALJE ČINIDEJSTVO

horheakimov RSS / 23.03.2017. u 21:22

Ne znam tačno da li je trač ili istina, ali stalno mi se čini da postojim, to, kad mi se čini, to je čist činizam, čitam strip Tarzana iz '81, šimpanza u meni hoće da se počeška po lobanji, staklenoj, u kojoj je žička pregorela, idem niz Žičku, idem niz Užičku, udišem čist kiseonik, ovuda ne sme da prođe smrdljiva mašina, marširam, valjam se, ukočen sam kao Marina, kao Milena, nisam svilen, a buba jesam, lenja, pita me drvoseča sa grane za crvenu Bubu u dvorištu, kažem '71, radi ali se ne vozi, dekadu sam mlađi a sudbina mi je kontradiktorna, ne radim ali se vozim, vozim se u nekim pričama u kojima mi se sve nešto čini, činija supe me sačeka na stolu, slova plutaju bezbrižna pa ih progutam, kao strah, koji odagnam novim sankanjem niz zamišljenu Čukaričku padinu, Bežanijsku kosu, spuštam se u bobu, merim sve u bobu, video sam u šarenom magazinu Bobu, i Brenu, sa brenerom,

pali i žari po Bežaniji, iako je ostarila, ne palim, žalim, čini mi se da bežim, čini mi se da bih otišao, čini mi se da bi mi tamo, preko sveta, sve bilo novo, kao Novi Zeland, čini mi se ili mi se pričinjava, da samo plač i kuknjava može na dobro da izvede, nas, posrnule Madone sa velikim sisama, primadone i Maradone, takva koncentracija izvrsnosti u malom teritorijalnom pakovanju mora da nosi na sebi, na zastavi, precrtanu ljudsku lobanju, nagriza sve čim sa kiseonikom dođe u dodir, dodirni me da znam da me želiš, ležiš, ne pomeraš se, čini mi se da si odsutna, da sam neopravdan, da zbog permanentnog izostanka iz sadašnjosti padam u avgustu, imperatorno je da padnem, padam u zaborav, čini mi se da mi je sistem pao, kao i memorija, i hard core mi pada, čini mi se da sam nekada imao veće šanse i da su nijanse bile za bobu deblje, masnije, svi smo rado jeli slatko i masno a sada bez gledanja biramo kiselo i slano, da sjebemo pritisak, čini mi se da živim pod pritiskom, odem jednom u 12 nedelja da se izlečim staromodnom metodom ispuštanja krvi, upisao sam se da mi nekada izvade i srž, u suštini biću samo forma, formalno imam i druga stanja, takođe neizlečiva, čini mi se, anizohoriju i petice iza šestica, odbrojavam unazad, brojim dane, čini mi se da ih je sve manje, krajnje je vreme došlo da se uzmem u obzir, da se sastružem sa laminata u prvi i poslednji čin lične jednočinke, monodrame za mame i teško bolesne, mentalno zaostale, zaostale u razvoju, slomljene na razboju, napuštene u odgoju, neodgojene, poluproizvode, izrode, čini mi se da je takvih najviše, poluinteligentnih, polupismenih, poluostvarenih, poluzaboravljenih, poluge su u njihovim rukama, čini mi se ili mi se pričinjava i polubog nekada mora da sedne na šolju i da bude van sebe, čini mi se da mnogi to ne shvataju, svi smo rođeni goli i ponekad moramo stajati goli, pred istinom, postojanja.



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

emsiemsi emsiemsi 06:29 24.03.2017

Шта је ово - јеботе !?

Страшно !
sven.en sven.en 06:52 24.03.2017

Re: *

Egzistencijalna elegija.
sven.en sven.en 06:57 24.03.2017

Re: *

I eksperimentalna.
sven.en sven.en 06:58 24.03.2017

Re: *

3E

:)
vera.nolan2 vera.nolan2 08:12 24.03.2017

Re: *

"... zbog permanentnog izostanka iz sadašnjosti ..."
", krajnje je vreme došlo da se uzmem u obzir, "



1. Pain
...

angie01 angie01 09:20 24.03.2017

Re: *

čini mi se da živim pod pritiskom, odem jednom u 12 nedelja da se izlečim staromodnom metodom ispuštanja krvi,

pazi, tu imas razne metode u izboru,

horheakimov horheakimov 23:28 26.03.2017

Re: *

sven.en


eksperimentalna egzistencijalna elegija that's a, that's a good idea, I like that one ( :

horheakimov horheakimov 23:34 26.03.2017

Re: *

angie01


samo da gospođica ne sretne Saru Mišel Geler




horheakimov horheakimov 23:36 26.03.2017

Re: *

vera.nolan2


uh, Riblju Čorbu mi se ne da da okačim ( :
sven.en sven.en 09:40 24.03.2017

Rjunosuke A.


Nos

"U gradu Ike-no-O nije bilo žive duše koja ne bi znala za nos Zenčija Naigua. Dug pet ili šest palaca, visio mu je sve do ispod brade. Što se tiče oblika bio je podjednake debljine i u korenu i pri vrhu, te je izgledalo kao da mu se sa sredine lica njiše hrenovka.."


Prijatelji kažu da je volio kape*, crtao ih i pričao o njima, sa njima.

U Japanu postoji književna nagrada.

Literarni asketa bolestan od psihoze, halucinacija, anksioznosti ubija se tj predozira u 35. god..

Zvali su ga i daroviti samotnjak.
Akutagavina satira: prerušena stvarnost - u vrijeme progona pisaca zbog "zločina misli".


Zanimljivost: Najpoznatija Akutagavina zbirka novela Rashomon nije poslužila Kurosavi za film, ne, koristio je njegovu novelu U lugu..

Detaljnije: " "Rashōmon" (羅生門?) je kratka priča koju je napisao Ryūnosuke Akutagawa, a temeljena na pričama iz japanske zbirke Konjaku Monogatarishū.

Priča je prvi put izdana 1915. godine u časopisu Teikoku Bungaku. Svjetsku popularnost priči donio je film Rashōmon (1950.) Akire Kurosawe, koji, doduše, od priče posuđuje samo naslov i određeni dio radnje, kao što su krađa kimona i rasprava o moralnoj evaluaciji krađe iz krajnje nužde. Kurosawin film je, zapravo, temeljen na drugoj Akutagawinoj priči, "Yabu no Naka" iz 1922. godine."


I itd.

Kad sam/smo: kod eksperimenta, mračne prirode, nevine groteske, karikature, bijega u satiru (il elegičnog realiteta), bizarnog, i mašte (savremenosti i folklora), reko' da kažem koju o zezanju "Oca japanske novele" kroz pacijenta u duševnoj bolnici u zemlji kapa..

Preporučim, kad sam već tu.



*na japanskom znači dijete rijeke i izgovara se sa dva p

p.s. Npr kako tu ekscentričnu životinju opisuje Enciklopedija "Wakan Sansai Zue", objavljena 1700 god..

"..Liči na dete od deset godina. Ide nag. Hoda uspravno i govori jezikom ljudi. Gornji deo njegove kratkom kosom pokrivene glave izdubljen je u obliku zdele i sadrži izvesnu količinu vode. Živi u vodi, a večerom izlazi da krade dinje i lubenice, jajaste jabuke i druge plodove seljakovog truda. Voli da se hvata u koštac, i svakog muškarca ili ženu na koju naiđe izaziva. Kad se s kapom rvete, klimajte što češće glavom gore-dole. On će to isto uraditi, te će mu iz zdele prosuti i poslednja kap vode, usled čega će morati da podlegne. Ali sve dotle dok ne izgubi vodu, on je jači od najjačeg čoveka. Štaviše, u stanju je da jednu ruku potpuno uvuče u grudni koš, a da drugu izvlačenjem produži za dužinu uvučene ruke, što uz klizavost njegove kože čini da je veoma teško izaći na kraj sa njim. Kapa ponekad u vodu odvlači konje i goveda, pa im kroz čmar siše krv. Zbog svega toga valja dobro paziti na prelazima preko potoka.."

I, da, ovo:





horheakimov horheakimov 23:44 26.03.2017

Re: Rjunosuke A.

en, hvala puno za japanskog asketu (prebacio sam 35 ( a pre toga i 27 :)) koji zaslužuje japanski post-rock


sven.en sven.en 09:58 27.03.2017

Re: *

en, hvala

E, nisam vidjela.

Nema na čemu. :)

Drugi put Južnjačka gotika - ali, hm, to bih imala malo više tipkati i za šta sam ljenčuga, ako ćeš pravo. Piši, propalo.




vera.nolan2 vera.nolan2 10:26 27.03.2017

Re: *

posle Horhea i Akutagave, hvala .En za sećanje na velikog samotnjaka i prilog, uz Zaratustru, trenutno čitanje, e hajde malo lirike ...

sven.en sven.en 11:28 27.03.2017

Re: *

Tako nekako, moji komentari kao medvedja usluga.

Što bi rekao F. Zappa - “So many books, so little time.”

Ili, recimo, i Niče je znao za medveđe usluge: „Volim onoga čija se duša rasipa, ko ne želi da prima zahvalnost i ne uzvraća je: jer on uvek poklanja i ne želi da sačuva sebe.“
Zamisli, Niče.

:)

Zezam se.








I lijep dan želim. :)
horheakimov horheakimov 20:36 28.03.2017

Re: *

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana