Kakav je to pesnik koji ne truje sebe kancerogenim materijama iz sprženog duvanskog lišća, kako kući tako i na strani, u klubu književnika, sprčenom bircuzu, uglednoj kafani, koji bira licemerne odeljke za nepušače pregrađene, plastičnim saksijama, plastičnog (takođe otrovnog, plastika je otrov) bršljana kroz koji se duvanski duh provlači kao zlo preko polja žita, pasivno ubijajući, kao vreme
Kakav je to pesnik koji se u istom tom bircuzu, umesto apsintom ili tečnim bakrom naliva sveže ceđenim voćem, koga on provocira, proziva, profiliše, pesma je pitanje poverenja, kako da se veruje u proročanstva nekoga ko nije spreman da se razapne na krst ciroze, hipertenzije ili makar dijabetesa tip 2, nekome ko će da uživa u blagodetima privatne penzije
Kakav je to pesnik koji nije poznat a živi i posle dvadeset sedme i nema poroka, ima li proroka bez poroda, bez loze, ne rakije od grožđa, bez veze u podzemnom svetu, podzemlju svesti, svesti poetiku na razumnu meru, na patetiku i vegetarijanstvo (veganstvo?) izraza, težak je greh, prema tituli, zvanju, prema jadnom stanju u kom bi se trebalo nalaziti
Kakav je to pesnik koji se satire okretanjem pedala, budala, pentranjem po okolnim vrhovima, Avali, Kosmaju, Bukulji, lik iz realnosti koji umesto raka pluća provocira rak testisa, gnječeći muda uz uzbrdice samo da bi osetio vetar u dugoj kosi, boje žita, na nizbrdici u povratku u realnost, dok sunce zamire za Orlovaču
Kakav je to pesnik koji se otupljuje preteranim masturbiranjem umesto rakijom od grožđa, tri puta na dan, dok ne padne u nesvest, od pada pritiska, umesto da pukne pod pritiskom, od pritiska, da mu se rascveta, aorta, grudna ili trbušna i da preživi muke proroka kako bi mogao posle mirne savesti da sedne pred prazninu i izda zvanje, proneveri titulu, otkuca samog sebe, bez mašte