NE, NE OČEKUJEM ČUDO, ALI NE BI MI SMETALO DA ME NEKO POGURA U PRAVOM SMERU
Rođen sam na jesen '45, rat se već bio završio. Možda ni 45 dana kasnije i već je bila nova godina, sve novo. Sedim sam u svom novom stanu od 45 kvadrata. U novčaniku imam 45 dinara. Pustio sam jednu staru ploču na 45 obrtaja. Kino 45. Vrti se. Ipak se okreće! Sve. Svet. Svet napolju počinje naglo da se krivi i već se nakrivio za 45 stepeni. Za to vreme, sedim i ne znam gde ću i ne znam gde sam, kao da sam u nekom paralelnom svetu. Severna paralela 45 prolazi kroz mene. Za ovih skoro 45 godina života u tom svetu, imam ovaj stan, plac od 45 ari na 45km od Beograda i Yugo 45. Imam i ponekad 45 minuta sna, inače ne spavam danima. Imam pored sebe priručnik kako napustiti ovaj svet na 45 načina. Memorisao sam svih 45 stranica ali nikako da izaberem. Sedim već 45 sati i čekam da se nešto desi, nešto strašno, neka nesreća. Neko drugi sve da udesi. Počinje prvih i poslednjih 45 minuta na Maksimiru.
Brojim u sebi: nula plus jedan plus dva plus tri plus četiri plus pet plus šest plus sedam plus osam plus devet i? 45. Odbrojavam unazad. Devet. Osam. Sedam. Šest. Pet. Četiri. Tri. Dva. Jedan. Nula. Nula. Podignuta slušalica, zovem sestru u Dansku ali prekinem čim ukucam 45. Vidim sebe daleko odavde, na međudržavnom putu 45, Dalas - Hjuston. Zvezda je upekla, temperatura je 45 stepeni Celzijusa. Vozim kabriolet i pucam u sunce. Moj Colt .45 se dimi od sreće. Ne može mi niko ništa. Na radiju svira Stars of 45. Kada se taj miks pojavio mogao sam se oženiti ali nisam. Ona je tada već imala 45. Napustio sam je. Bolje ovako, to bi ionako bilo jer je trebalo a ne iz ljubavi. Šanse da bi nam uspelo, neko mi je izračunao kasnije, bile su manje 45%. Bolje je ovako, barem za jedno od nas. Godišnjica braka broj 45 ostaće samo safir u boji, kao u pesmi.
Pitam se da li je Bajaga nekada napustio Zemun autobusom 45 i otišao u pravcu bloka 44?