Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

BASNA O PIJANOM DEDA MRAZU I VRAGOLASTOM IRVASU

horheakimov RSS / 11.01.2023. u 23:22

Još kao jelensko tele bio je, najblaže rečeno, čudan. Nije se držao majke, jurio je s divljim svinjama i preskakao potoke kao kakav konj preponaš. Dizao je nogu i pišao na so za lizanje koja je ostavljana po šumi, zašta je neretko dobijao batine od drugih irvasa. Kada je malo stasao i ojačao, dobio butove i prve paroške na rogovima, upoznao se i sa Deda Mrazom. I to preko optičkog nišana. Nije mu video lice, samo cev puške za omamljivanje životinja, koja ga je gledala svojim napunjenim crnim okom. Prva ga je strelica promašila i on je brisnuo. Kasnije je saznao da se Deda Mraz na putu kući, dobrano pripit, strmeknuo reklamnim sankama u jendek. Ostao je nepovređen i nastavio pešaka, teturavim korakom ka svojoj toploj kolibi. Irvas ga je pratio do kuće i saznao gde živi. Ta mu je informacija pomogla nekoliko meseci kasnije kada je došao Deda Mrazu na trem i zakucao kopitom na vrata.

- Ko je?

- Irvas od jesenas, sreli smo se u šumi. Izađi, imam nešto za tebe.

- Dođi u decembru, sada nije sezona novogodišnjih praznika.

 

 

 

Vidno razočaran, irvas se vratio u šumu gde je ubrzo zaboravio na Deda Mraza jer ovaj nije ni navraćao. Jurcao se sa psima, tragačima po krvi, koji su se izgubili u šumi, ostavljeni od vlasnika, odlučni da nastave život gde su se zatekli, jureći svoje repove i grickajući pelete za preživare. Postali su vegetarijanci. Odmetnuti psi vegetarijanci bili su najbolji prijatelj irvasa. Najviše je voleo da se igraju šuge.

Zaigran, irvas nije primetio da je došla još jedna sezona praznika. Deda Mraz je bio naoštren kao mesarski nož da ovaj put u sanke upregne što više irvasa. Druga strelica, godinu dana kasnije, irvasa je okrznula po nozi i pustila mu krv, pa ipak nedovoljno da ga obori. Odšepao je sa lica mesta, a psi tragači po krvi, koje je Deda Mraz nahuškao, su se dali u poteru. Međutim, njegovi prijatelji od iste sorte, od ranije izgubljeni, dali su se u uklanjanje tragova. Tako se samo povećao broj pasa vegetarijanaca. Kada mu je rana zarasla, a tragovi narkotika iščileli iz krvi, irvas je ponovo otišao kod Deda Mraza na prag. Zakucao je još jednom. Deda Mraz, pijan kao guzica, mrmljao je:

- Šta je, koji kurac, ko je sad?

            Irvas je iskusno ćutao. Ponovo je zakucao.

- Marš s vrata, ne trebaju mi pokloni! Ja sam Deda Mraz ja donosim poklone! Marš!

 

 

Kada se Deda Mraz potpuno utišao, gotovo zaspao ispred svog kamina, irvas je iz sve snage počeo da skače po daskama trema da bi za finale ostavio udarac nogom u vrata. Vrata su poletela kao čestitka na vetru a Deda Mraz je u svojim gumenim čizmama i upišanim gaćama stajao pred njim s flašom u ruci.

- Koji kur...

            Na to je irvas skupio svu pljuvačku kao da je usred preživanja i pljunuo na Deda Mraza kako to samo papkar ume i može, i rekao:  

            - Šuga! I otrčao nazad put šume.

Deda Mrazu se pljuvačka slivala niz lice, vrat, ramena. Više je bilo sa leve strane pa je potekla i niz levu ruku dok je zatečen stajao kao kip. Pljuvačka se slila niz nadlanicu, preko šake i prstiju kapala je u flašu koja je, otvorena, još uvek bila spojena s rukom Deda Mraza. Iza njega na kauču bilo je zgužvano njegovo crveno-belo radno odelo i veštačka brada. Vatra u kaminu je prestala da pucketa. Sa zvučnika je dopirala lagana muzika i kako se sve polako utišalo moglo se jasno razaznati nekoliko upečatljivih stihova: That's why, darling, it's incredible that someone so unforgettable thinks that I am unforgettable too

Kada se pribrao, preko upljuvanih usta, Deda Mraz je nategao još jedan gutljaj.

Pao je na oduvana vrata mrtav pijan.

Sledeće godine u sezoni novogodišnjih praznika u šumi je bilo mirno. Možda i previše mirno. Nije bilo omamljivanja i uprezanja u sanke kada je počeo decembar, ali nije bilo ni mekanog sena, a ni peleta. Sva so za lizanje odavno je propala usled stalnog zapišavanja. Jedino je irvas, koji je još kao jelensko tele bio čudan, vilenio po tundri. Jurcao je kao nezdrav, trčao za zalazećim suncem i preplivavao reku. Jednom je u poteri za snežnim oblakom stao na proplanak da se odmori. Ostali irvasi, skriveni iza drveća, podigli su svoje karabine i bez ičijeg znaka opalili po njemu.

Pao je kao pokošen u netaknut sneg.



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zoja444 zoja444 02:33 12.01.2023

dragi horhe

ja sam odusevljena tvojim pisanjem, ne krijem. znam da nije tvoj stil, ali ako bi mogla nekad neka bajka sa srecnim krajem, nekako mi je bas sve tuzno.
horheakimov horheakimov 00:09 13.01.2023

Re: dragi horhe

Što bi mladi danas rekli, teška priča...
Черевићан Черевићан 11:41 12.01.2023

бррррр......цвок,цвок

а ипак.....odlučni da nastave život gde su se zatekli

враголанство..... ми нормално
док пијанство ..бре.. још више,
отамо где су ...двое поменутих
где баш све хладноћом одише

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana