Već par meseci merkam, gledam, koji auto da kupim, išao sam u razne salone, placeve, ali...
Nekako sve mi se čini nije to to, pogotovu kad sednem u njega-auta mislim.
Sve mi se činilo da ću naći nešto bolje , zanimljivije od onoga koje upravo gledam.
Znate šta mi se desilo danas: odem u jedan salon, dopao mi se vizuelno jedan model malog gradskog auta, boja, ma sve.
Hm, kad sam se već bio naložio, odlučio, reših i tražih od ljudi u salonu da uradim probnu vožnju...sva sreća da to uradih, inače bi bilo kajanja za medalju.
Šta hoću da kažem, dok sam sedeo u tom novom autu, videh da je krut nevidjeno, sedišta neudobna nevidjeno, ma sve nekako mi neadekvatno, ne prijemčivo, i bogami ja odustanem u momentu kad to shvatih.
Šta reći, danas sam se na taj auto naložio vizuelno kao na neku lepuškastu i lepo gradjenu devojku, medjutim kad sam prilegao, kad sam je probao, shvatih nije to za mene, jer ne videh nežnost, toplinu koja ide uz taj auto, ako vam baš legne, a ova Auto-devojka mi očito nije legla niti prijala.
Rastanak je bio brutalan, sa moje strane, ali ko zna, možda se ni ja tom autu nisam dopao. Sve je bre moguće kod nas i vas i njih.