Real insajderski podsetnik – Šumska priča
Kada se povede priča o zaštićenoj oblasti - Parku prirode Mokra Gora, dušebriznicima iz “kruga dvojke” koji su by the way videli srnu ili neku drugu “opasnu divlju životinju” samo u slikovnici “Maja u planini” puna su usta brige o našim “predobrim i prepoštenim“ seljacima - takozvanom domicijelnom stanovništvu i njihovom naslednom-običajnom pravu i malo više od toga tj. ono što su po svojim rečima nasledili od “đedova i prađedova” i što su - citiram Insajder “sačuvali i pošumljavali!!!!”.
Zbog svega pomenutog, a i nije zgoreg za neupućene, sledi mali real insajderski podsetnik tj.- kratka povest područja PP MK.
Nakon I svetskog rata, razni inostrani mrski kapitalisti su bili vlasnici rudnika i šuma zbog čije je eksplatacije i prebacivanja drvne građe u Bosnu i izgrađena sada poznata Šarganska osmica.
Trend se nastavio i za vreme II svetskog rata, tako da je ovaj kraj oslobođenje sačekao kao panoramska golet u Maroku i sa istom količinom zmija po kvadratnom centimetru i po nekom ostavljenom babom, jer su deca pobegla u grad i dohvatila se asfalta iliti asvalta po novogovoru.
U drugoj epizodi prikazujemo - pošumljavanje tog nevelikog privatnog poseda u vlasništvu naših predobrih i prepoštenih seljaka, od strane nesebične i neobaveštene gradske, školske omladine i tako decenijama - od mojih roditelja, do moje dece, malo li je i mog sopstvenog učeća bilo... ali nije da se hvalim, pionir i prirodnjak u duši - da nam domovina bude lepa, kao Kanada ”Boga ti”.
Onda je od samodorinosa naših roditelja, tim istim predobrim i prepoštenim & preostalim seljacima na kamenjaru, otvorena fabrika farbi ”Kotroman” da se kraj dohvati malo i industrije i da se stanovništvo odmori od motike, tj. od višedecenijskog rada pod stranim ugnjetačima na železnici, rudniku i s testerom u svojim i tuđim šumama.
Epizoda III - Ubrzanje
Fabrika – najveći lokalni zagađivač sliva Drine na sreću propada, nekako u isto vreme kada, takođe na sreću, kreće priča obnove stare a nekada mrske železnice u turističko/romantično/nostalgične svrhe, Kremna – Višegrad – uzdah se sam otima iz grudi..
Malo začeprkali i stali, taman da krene turizam na ”seoski način” – tj. da se od MG, Kremana, Šargana i dela Tare, napravi i veliki i veseli i Disney i Zlatibor II, Ovča i Borča u prirodi ili još nešto mnogo gore i opasnije po higijenu.
(napomena pisca&sledi u priči - Povoljni Preokret – sticaj ničim izazvanih okolnosti, malte ne proviđenje za upućene)
Za gore pomenute predobre i prepoštene seljake/pps od sada skraćeno/nastaje period zvani – Milina/od mila, tj. kada ti je nešto baš onako strašno milo/, tako je lepo krenulo, kao lahor po vrućini – placeviiiiiiiii, izgradnja neopisivo ružnih kuća bez dozvola/one što liče na ljude bez očiju/, dopunski poslovi tipa ja sam vodič- honorarisanje lovokradicama, krađa stoke i preprodaja preko granice/relacija Zlatibor-Bosna-CG u kojim god hoćeš pravcima/, šumaaaaaaaaaa, motorka od 40cm i dva vola/učešće lokalne zajednice/...pa nije bitno koja, svoja, komšijska ali najslađa je ona, koju smo mi naivci pošumljavali – državna, pa keš, kolica i laganica u grad po stanove, lokale i u pp/političke partije – za neupućene/ da se taze pržena kinta legalizuje/ i šta – pa Bog te pogledao i čovek i gazda u jednom.
(napomena pisca II - kako se priča povoljno razvija, eto sve nastavlja kao podmazano)
Tako nekako, slučajno i sticajem gore pomenutog lahora, na teritoriji grada Užica odjednom posluje 500 nelegalnih strugara/slovima pet stotina, podatak proverljiv na sajtu RPK Užice i objavljen na press - ici Udruženja preduzetnika-legalnog/ i šta mislite zašto su tu, zbog čačkalica...i zato nam se lokalna vlast mnogoooooooo zabrinula /pošto je sačinjavaju oni koji su se rađali u štali i plašili da ih kao decu orao ne odnese s livade/baš su se onako iskreno i pravo potresli ljudi/da ih vodimo kod baba Đeve da im salije stravu – još jedna ”urbana legenda”- and predlog/.
Napomena pisca III- nema horor input-a za čitaoce, pošto su ih/orlove mislim/pps sve u međuvremenu potamanili, pa možemo sada s mirom i bez straha, da ih gledamo u slikovnici pomenutoj već na početku teksta, a i nema brige za lokalne funkcionere svi su na broju i koliko znam posle potresa s živcima stanje je stabilno/znači baba Đeva otpada automatski/.
S živcima i životom pored orlova, a za razliku od lokalnih fukcionera, nisu u dodiru sem duhovnom/život posle smrti/ ni divokoze koje su živele na stenama u – kanjonu Belog Rzava. Znači divokoze score – Zero. Pa dobro lepe su i punjene u hodniku ili kao rogovi na zidu, ukusi su različiti, sto ljudi - sto ćudi.
Inače Beli Rzav – biser koji izvire iz jezera Zaovine poznat po kao kristal čistoj, ledenoj vodi i pastrmkama... ali bilo nekad, bilo nekad - pastrmka njente – bumbum...dinamit/za ove iz kruga dvojke i s B92/ i mreža – tako se sportski u duhu SrBskog naroda peca riba/popularni flyfishing, ali bukvalno fly - leteti na sve strane/ na rečici širine dva, do dva i po metra. Znači dodati i pastrmku: score – Zero.
(NapomenaIV – neočekivan Zaplet – promena vetra,”javlja mi se, javlja mi se”)
I tada se pojavljuje neko, recimo ”obrezani” kanski Paja Patak, da našu prirodu čuva makar i po cenu lične koristi, a zašto da ne, od nas samih. Jer braćo Srbi i sestre Srpkinje i braćo&sestre s B92, zašto bi mi bili Kanada, zašto bi Tara/treći po veličini Nacionalni park u svetu/ bila uređena i njom se upravljalo kao Yellowston-om ili Twin Lake-om.
Pa i tamo imaju neki npr. ljudi koji žive i koji su nasledili imanja od đedova i prađedova/ a ovi ih oteli od Indijanaca/, ali žive...... i poštuju pravilnik.
A pravilnici u svim zaštićenim oblastima u svetu između ostalog podrazumevaju postojanje:
- naplatne rampe gde posetilac plaća ulaz i dobija priznanicu i pravilnik o ponašanju u zaštićenoj zoni
- u zaštićenim oblastima dozvoljena je umerena gradnja objekata koji zadovoljavaju estetske uslove – da su građevine autentične - od drveta, kamena ili kombinacije pomenutih uz obaveznu ugradnju eko-septičke jame. Kada smo kod toga na onoj divnoj Tari sam videla baš na ulazu i izlazu u jednu krivinu dve “prekrasne” kuće koje zadovoljavaju sve potrebne uslove da postanu saobraćajni znaci pošto je jedna fluorescentno zelena a druga fluorescentno pink - ma neverovatno - i svetle noću kada suneš farovima preko njih. Čudo smo od naroda - i lepo i korisno - praktični do bola. Na žalost kod Emira K. nema tako višenamenskih kuća, dok ih je u drugom parku, na Tari sve više i više. Valjda se sviđaju i nadležnim inspekcijskim službama, možda je i moda u pitanju. No da se vratimo temi....
- pravilnik zabranju nezakonit lov i ribolov
A o poštovanju pravilnika se brinu naoružani nadzornici – rendžeri/što je slučaj i kod nas u svim NP ne samo kod Emira Kusturice.
Itd...itd...itd...da Emir nastavi listu kao što je u svetu red verovatno bi ga spalili, da vidim tog deliju koji bi u nekom Zapadnom NP započeo nelegalnu gradnju/na svom od đeda nasleđenom imanju/ ili sekao šumu. Pa kod njih je i drveće u gradu zaštićeno.
E sada nije Emir K. otkrio toplu vodu nego je čovek prepisao recept i ništa više i započeo život u mestu od koga su svi bežali, sem ostavljenih baba jer nisu mogle iz opravdanih razloga. Zaposlio je lokalce, gradi i čisti puteve, očistio im je dvorišta, postavio je kontejnere - i da vidite odvoze smeće i divlje deponije nihc, ne postoje, majke mi - videla i potpisujem, domicijelni konačno ostaju na svom, osnivaju porodice, više je dece u školi/pa će i mučene i prestravljene seoske učiteljice da zadrže posao/, grade apartmane, bave se seoskim turizmom, uče od majstora i još da krenu s organskom poljoprivredom i stočarstvom i lepo upakovanim izvozom istog, pa Bog da ih vidi ali stvarno.
By the way kada ste videli poslednji put na Zlatiboru npr….ovcu ili kravu – mislim tamo gde im je mesto na livadi, e tako je bilo i u MG, svega što je trebalo nije bilo ni veverice ni ovce. A Bog im dao onakvo mesto da, kako to lepo terminološki sroči dirnuta potpredsednica LDP-a ”ubiraju gljive”. Ali to im očigledno ne dozvoljava izvesni& zlovoljni Emir K. a kako reče dirnuti potpredsednik galaksije Ajnštajn “samo su dve stvari bezgranične, svemir i ljudska glupost, ali za ovo prvo nisam siguran”.
Ja bih skromno dodala i pakost.
Jer zašto ON na početku: preduzimljiv, Boga ga je poslao, know- how tip, beskrajno talentovani, cenjen, čovek s milion intresovanja, naše oko u užičkoj glavi pa sada noviteti - ”obrezani” pa pokršten, napredujemo gradacijski do - lopov i neprikriveni koristoljubac, počeli su kao za Tita, mason, vanzemaljac, a pod Titom im je bilo najbolje/bez pogrešnih konotacija moja se porodica nikada nije ”ovajdila” od bilo koje vlasti tako da pišem iz ja ”Jeremija Krstić”/.
Zašto ON, a ne neki npr..lokalni inžinjer šumartsva – primedba Insajder team-a. Zato što je zabrinuti auditorijumu, taj sve gore navedeni imao viziju i kao svaki homo sapiens koji je savladao bipedalizam, za razliku od nekih pa bili oni i šumarski inžinjeri, nastavio dalje, i sproveo je u delo i to lepo i korisno za sve.
A hajka taze priključenih lokalaca – najlepše je kada crkava komšijska krava, al’ polako, na tenane/stara srpska, neobrezana/and..zašto, zato što im je dugovi&drugarice,dame&godpođe ušao u nelegalno nameravani dubok novčanik - direktno i u frontalu i pokušava da spreči sve ono što je karakterisalo gore pomenuti period zvani Milina/od mila. A uspeh koji mene fascinira apsolutno, apsolutno, je taj što je protiv sebe formirao kosmički nezamisliv mutant konglamerat:
I onda je naravno OK da se pljuje po svemu tj..standardima kojima težimo i njegovoj obrezanoj nacionalnosti, jer je to kanski Paja Patak, a mi bi tako slatko videli nekog našeg na njegovom mestu pogotovo sada kada je skoro sve tako lepo i estetki prijatno oku završeno.
I da on ima vojsku, strašno, strašno.. koja je još naoružana – i koja, by the way, isto tako naoružana i nije pijana od devet ujutru kao u ostalim NP. Npr. nijedan direktor NP Tara do sada nije smeo da se uhvati u koštac s svojim podređenim, koji rade i kao vodiči lovokradicama i uz malu nadoknadu ne vide kako se seče državna stoletna šuma i prodaju ”đedove” placeve za nelegalne objekte, veliki deo njih, čast izuzetcima. Na placevima radnika NP Tara, da, da, onih koji primaju platu u JKP od države i iz budžeta poreznih obveznika da štite to nacionalno blago koje je i pod žaštitom UNESCO-a, ma sitnica je to, – da štite - pitanje od koga. I tako je i u svim drugim zaštićenim centrima ne samo na Tari, svuda gde će kao doći neke nadležne inspekcije, preključe, pa će nekog kao na tuže, pa tako kao kakao u Bijafri ako se iste iko seća.
A da ne zaboravim zamerka je i naplata za transfer struje preko Parka prirode tj. EPS tut to Emir K. – dodatak - to je praksa u svim zaštićenim zonama kod nas, EPS plaća taksu svim NP and PP and RZ u RS, uz preporuku raspitati se pre lupetanja i optuživanja.
Da se doda i taj strašni kolektor koji stoji u sefu E.K. i koji je kriv sto će prečišćavati pritoke sliva Drine ili put koji će povezati MG i Zlatibor, preko Panjka kroz predele koji podsećaju na najlepše od Montane iz „Reke uspomena” s Bred Pitom.
Tu niz makadamski, pored kog koza pase pod ručnom, svaki dan silaze deca do asfalta i škole, ma samo sedam kilometara po snegu, lagana šetnja.
I da obogatiće se od asfaltiranja istog 2009. godine u XXI veku, pa gde ste bili carevi zadnjih pedeset godina, da vi brže uzmete te silne pare i da se ugradite braćo lokalni i ostali zaintresovani.
I kako to pare za projekte za Park prirode, a ne za grad Užice uz pitanje za gradonacelnika – pa zar to nije isto Mokra Gora je užička mesna zajednica. Neko završava posao a neko je u tripu da je na takmičenju, samo mu nije jasno što je sam na stazi.
Nastavkom ovakvog subverzivnog delovanja od strane mrskog nam i obrezanog Paje Patka područje Tare, Šargana i MG ponovo postaje i dom onog što smo skoro istrebili, životinskog sveta, ono malo mučenih/srna, jelena, vukova, divljih svinja, medveda, veverica/ koji su počeli s mirom da se razmnožavaju i neka im je sa srećom/još kada bi se divokoze i orlovi vratili ali za šta služi genetski inžinjering/.
Šuma je bilo kom iskusnijem na oko, još mlada i zemlja ispod se oporavlja od dugogodišnjeg kamenjara i erozije, tanak je to sloj još, veoma tanak i tanana ravnoteža pa kada je već tako, JELI MORE NEIZVESNO? i kada ON već sve trpa u svoje džepove najbolje da to sve zeleno zatremo, da se i MI malo okoristimo kada nam je već od ”đeda” ostalo i napravimo Tržni centar isti kao na Zlatiboru samo malo stariji, pa neka Arsen iz TO Zlatibor crkne od muke.. ...Ili kako se usudi da kaže/već vidim ispljuvani Ministar/da od nečeg krenemo, možda se čak usudi još neko makar se i on okoristio, makar iz inata pakosti, ružnijoj sestri gluposti i prvorođenoj bliznakinji.
Vaša šumska insajderka
P.S. - Od talentovanog gledala prva tri filma – ocena super na sedamnaest, preskočila ciklus ćurke, blato i perje i istrajavam, ništa lično – sto ljudi sto ćudi/stara srpska neobrezana politička misao/.