Taman kad sam na Blogu otvorio temu o nedostatku kulturne politike u Srbiji, pa sam tom prigodom naveo primer kuće u kojoj je živeo Djura Jakšić, a pridružilo mi se još par blogera sa primerima iz svojih gradova (kuće Sterije Popović, B.Nušića...) u Kragujevcu evo novih (loših) dešavanja.
Ne samo da
Jedna od 175 generacija...
Nekako, u ovim teškim vremenima kad god se okupi generacija za stolom, u kafani ili gde god drugde, posegnemo za starim pričama iz škole. Valjda bežanjem u detinjstvo, mladost, potiskujemo turobnu svakodnevicu, naivnim i iz današnjeg ugla gledano, bezazlenim nestašlucima. Ponekad bi mi sve te priče, prežvakane stotinu puta, sa uvek novim detaljima, bile zamorne, a onda ipak uhvatim vazduh i sam zaronim duboko u sećanja.
Naravno da nisam oćekivao baš takav odjek, baš takvu kampanju na Blogu koji sam započeo sa temom BIRAJMO PREMIJERKU! Pored činjenice da su mnogi podržali moj predlog, kao i činjenice da je bilo drugih predloga, ubedljivo najviše glasova dobila je GORDANA ČOMIĆ (ČESTITAM-O!). Elem ali ne lezi vraže, javila se i paranoja, odakle baš sad da se pojavi blog sa idejom za premijerkom, kako to da sam "nacrtao" Gocu Čomić kao kandidatkinju, te da sam je na izvestan način isfavorizovao, te da li sam prešao u DS (nisam!) i slično....Dakle ko me poznaje poznaje, njemu ne treba da objašnjavam,
Žene napred, muškarci STOJ!
Nesto se mislim ovih dana oko parlamentarnih izbora, pa i oko Vlade, pa rekoh da to podelim na Blogu sa Vama...!
Elem,
Srbija je unazad dve decenije, osim časnog izuzetka, poč Zorana Djindjića, za premijere(predsednike Vlada) imala sve "rasne srpske domaćine", nakon kojih nam je
Bio sam tog dana u Kragujevcu, na ulici, kada mi je zazvonio telefon:
„Halo, gde si....“ čuh glas mog političkog prijatelja preko Save i Dunava...“Jesu li te već zvali....“ nastavi on glasom koji nije obećavao ništa dobro!
„Ma na ulici sam....idem ka kući....zašto....?“
„...Ubili su Zorana .....! „
„Kog Zorana.....bre...???“, zastadoh kao ukopan!
„Djindjića....pucali su na njega u dvorištu Vlade....“
„Šta pričaš.....ranjen ili.....“ ne smedoh da izgovorim rečenicu do kraja.
„ Ubijen je.....podji
Nastavljamo sa primerima uništavanja svega onoga čime bi mogli da se ponosimo, što bi moglo da bude naš brend (!!?), što jeste naša tradicija.....Na ovom Blogu pisali smo o Djuri Jakšić, Branislavu Nušiću, Kragujevcu, Smederevu....a evo sada moja gošća na blogu je G-dja Jelena Gorichki, sa svojim vidjenjem stanja u Vršcu....
Destrukcija, destrukcija, destrukcija…
Na početku ovog posta bih želela da napomenem da tekst ne govori o superiornosti ili inferiornosti civilizacije koja nosi nacionalno obeležje, već o svetlim i tamnim periodima
Bilo jednom jedno trgovinsko preduzeće u Kragujevcu i zvalo se TP „Srbija“. Ma ne samo da je bilo, nego je bilo i monopolista....sve dok Crvenkapa nije srela vuka...pa je, da bi ostala u životu, svoju najveću robnu kuću, u centru grada, ponudila C marketu...tako su svi bili srećni i zadovoljni i lepo živeli, dok se nije pojavio
MOJ GOST:
Zamolio me je moj mladji bloger iz Smedereva da postavim njegov tekst o Branislavu Nušiću, kao reakciju na tekst o zlehudoj sudbini kuće u Kragujevcu, u kojoj je živeo Djura Jakšić. Očigledno je da se i samo na osnovu ova dva primera može izvesti pravilo o tome kako se Srbija (vlast u njoj, ova, prošla....) odnosi prema umetnicima, stvaraocima, naucnicima...onima, koje bi danas modernim jezikom nazvali brendom Srbije...Pa ako se već traži brend Srbije, gospodo na vlasti, osvrnite se malo oko sebe, svako u svom gradu, odužite se onima koji
Nedelja, rano jutro! Volim da ustanem pre svih, pre prvih petlova, kako se nekada govorilo, da popijem prvu jutarnju kafu, uz obavezno čitanje novina. Obično, nakon tog, već višedecenijskog rituala, skoknem do pijace, malo protegnem noge, kupim što je potrebno za sledeću nedelju, sretnem ponekog poznatog koga nisam video poodavno...i sve u svemu, ništa posebno, jedan običan miran dan, kakav nedelja i treba da bude!
I ove nedelje je sve bilo isto. Krenuh kolima ka gradu (stanujem na par kilometara izvan grada) ka pijaci. Obično u to vreme nema baš puno sveta na ulici, pa