Хагс није волео да се намеће људима, није волео да прогања неког због својих интереса, иако је знао да му то неће вратити живот. Хагс је правио грешке, више пута...такве грешке да није марио на исход, на последице које је касније трпео. Те последице се осећају данас, дванаест година након што је изгубио свој живот. Сваки
Beograd, Oktobar 2009
Da li kriza ulazi još dublje u pore naše metropole, ili se ipak vidi kraj ovom beznađu? Iako nas svi osuđuju da imamo najveće plate u državi, da imamo gde da se zaposlimo, ja kao rođeni beograđanin ne osećam to na svojoj koži. I krivim sebe kao i druge zbog toga, krivim sistem koji je dolzvolio tako nešto, one koje dolaze na radna mesta bez imalo znanja i muke, one čiji zemljak ima već neki položaj u postojećoj firmi da ga „ugura tamo". Svi su oni zemljaci, i ne dovode u pitanje da li neko zna ili ne zna. Ja pak nemam zemljaka u svom gradu, nemam
Ma naši ljudi uglavnom gledaju da se napijaju i da dožive sex sa sto vise slovakinja i čehinja. Nisam nigde na nekom kulturnom dogadjaju video nase predstavnike, iako nasi zapadni susedi to rade drugačije, pametnije. Hrvatsku zastavu možete videti na svakom većem festivalu, hrvatsku hranu možete oprobati na istim, Srbije nema... U gradu kao što je Beč, sa velikom koncentracijom naših ljudi situacija bi trebala biti bolja, naša zastava bi se trebalo vioriti na više mesta u gradu, a ne samo na našoj ambasadi koja je glavni krivac za takvo stanje. Hrvatska širi i upoznaje ljude po