Koliko da s vama podelim jednu lepu vest, naš poznati ornitolog Ištvan Ham je juče prosledio kratak izveštaj i fotografije s terena u Banatu:
"Sinoć me je Oto Sekereš obavestio, da se jedna mađarska roda sa satelitskim odašiljačem spustila između sela Jarkovac i Tomaševac sa pitanjem da li bih mogao sutra ujutro [juče] da odem na to područje i da je potražim sa ciljem da se utvrdi da li je sama
Foto (4) © Ksenija Putilin
Nekoliko automobila kreće se kroz prvu novembarsku hladnoću nad ravnicom požutele trave (a samo dan ranije sam uživao u kafi na toplom miholjskom suncu), mestimično prošaranom brežuljcima s pokojim šumarkom sađenih četinara. Niva na čelu se zaustavlja, za njom i ostali i, odmah potom, dvadesetak ornitologa od Vardara pa do Triglava žurno pretražuje tmurno nebo.
Sedam sekretara i sedam samuraja, sedam grehova i sedam patuljaka, sedam vrhova i sedam mora, sedam gora i sedam čuda, sedam veličanstvenih … sedam osmina, (…ubijeno) sedam boraca nove libijske vlade, (…od penzije) sedam vekni hleba više … basta!
A kako mi ipak nije bilo dosta googlovanja za smislom broja sedam,
‘Suveslač' mi je već nedeljama otsutan i nedostaje mi reka, poslednje jesenje lišće i prve zimske izmaglice, šum vrtoženja vode veslom. Kažu da those who paddle in their own canoe do not have to wait for their ship to come in. A ja i dalje čekam.
Letos sam bio prezauzet tokom dana, pa smo veslali po mraku, prepuštajući se mantri zaveslaja
Gost-autor Saša Rajkov
Dosta prašine se diglo ovih dana povodom usvojenog predlloga jednog zakona, a priznaćete, ne mare često građani Srbije šta u zakonu piše. Radi se o novom, šestom po redu Zakonu o legalizaciji, odn. „ozakonjenju objekata”, o kojem ovih dana raspravlja Skupština. Sporan je Član 5. koji kaže:
photos copyright (c) ms. & mr. albicilla
Hipokolijus je sveti gral bliskoistočnog ptičarenja. Ne zato što je redak – jer nije, tek je malobrojan. Niti zato što je ugrožen – jer nije. Već zato što su ugroženi oni koji krenu u potragu za hipokolijusom po pustinjama Iraka, Irana, Afganistana ili Pakistana, gde se ova vrsta gnezdi. (Sad će se neki blogeri naći da mi kažu kako su oni baš tamo bili i kako to nije tako opasno. Podsetiću vas, oni su tamo bili da – izveštavaju s ratišta. Full stop.) Među ptičarima koji (još) nemaju death wish, selo Fulaj je zato čuveno bar koliko i Tadž Mahal među neupućenima – to je jedino mesto gde se u Indiji svake zime može videti hipokolijus. A ja sam ptičar.
Svi znaju za tvrđave i arheološka nalazišta Đerdapa, pa na to neću trošiti reči, ali – šta je s pticama ovog područja?
Na ekranu GPS, ova ruta - ne postoji
Malo je reči koje su u toj meri sinonim za Afriku... upravo na taj pejsaž i pomišljamo kada kažemo Afrika. Kada poželite da otputujete u Afriku (nekako moćna reč, teška, zvučna), na to mesto pomišljate: Serengeti. Ovih dana je tamo otpočela i godišnja migracija dva miliona gnua i zebri preko reke Mara.