Nemam vremena da pišem blog, uostalom i sami znate šta treba :)
Pratimo još jedan teniski turnir, ovog puta u Majamiju. Već su odigrana dva kola i pola trećeg kod muškaraca i kompletno treće kolo kod žena. Od naših, za razliku od momaka koji su ovog puta bili 100% (ne računajući dubl Nenad/Danijel koji je takođe ispao), obe devojke su brže bolje ispale (i treba da se stide zbog toga), Jelena u drugom, a Ana u trećem kolu.
Pregled dosadašnje sezone je dat na blogu posvećenom IW, tako da se tu nema šta dodati osim da su u IW pobedili Nadal i Zvonareva.
Zato odmah prelazimo na parove:
Novak Đoković je u potpunosti obeležio dosadašnju tesnisku sezonu i kao nepobeđen ove godine dolazi na Roland Garros u pokušaju da na prvom mestu ATP liste zameni Rafu Nadala. Da bi to uradio potrebno mu je da uđe u finale, ali mu je za nastavak serije nepobedivosti potrebno da uzme i drugi ovogodišnji gren slem.
Sportska redakcija Bloga B92 i u 2011. nastavlja da prati važne (i manje važne) sportske događaje!
Prvi ovogodišnji tekst posvećujemo Hopman kupu, jedinstvenom turniru na kome po jedna teniserka i jedan teniser iz osam zemalja, podeljenih u dve grupe po četiri ekipe, predstavljaju svoje države u pokušaju da kroz tri duela u grupi i finale osvoje ovo nesvakidašnje takmičenje.
Ove godine učestvuju u Grupi A Srbija (predstavljaju nas Ana Ivanović i Novak Đoković) Belgija (Žistin Enan i Ruben Bemelmans), Australija (Ališa Molik i Lejton Hjuit) i Kazahstan (Jaroslava Švedovai Andrej Golubjev), a u Grupi B Velika Britanija (Laura Robson i Endi Marej), Italija (Frančeska Skjavone i Potito Staraće), Francuska (Kristina Mladenović i Nikolas Maut) i SAD (Betanik Matek-Sends i Džon Izner).
"Srpski sport ne počinje niti se završava Partizanom i Zvezdom."
Niccolo o privatizaciji u sportu
Čitam ovih dana kako je u pripremi (ili je već pripremljena) 56 verzija narta zakona o sportu, kojom se između ostalog treba rešiti i pitanje privatizacije u sportu. Verujem da je većina vas imala prilike da sluša o potrebi da se izvrši privatizacija u srpskom sportu. Međutim koliko vas je tom prilikom čulo da se govori o bilo čemu drugom što nije Crvena Zvezda i/ili Partizan? Pre nego što se uopšte može naći odgovarajući model privatizacije potrebno je da postoji neko ko je sposoban da sagleda kakva je situacija u srpskom sportu i kakva objektivno može da bude situacija nakon privatizcije i kakvu situaciju želimo da bude. Šta mislite, koliko sličnosti imaju recimo Partizan, neki klub treće lige i neki seoski klub? Nisu li svi ti klubovi u različitim pozicijama i ne trebaju li da budu u različitim pozicijama i u vezi sa privatizacijom?
Kada govorimo o situaciji kakvu želimo da bude ja bih podelio sportske klubove u najmanje tri grupe: Profesionalni klubovi, amaterski klubovi i lokalni klubovi. Krenimo prvo od lokalnih klubova. Ideju o njima sam maznuo od velikih britanaca (tzv. casc) uz manje modifikacije. Ti klubovi bi bili u statusu udruženja građana stanovnika jedne opštine i član bi mogao da postane samo stanovnik te opštine i to svaki stanovnik bez ikakve razlike i dodatnih uslova osim da ima prebivalište na teritoriji te opštine. Ovo opština ne treba shvatati isključivo, takvi klubovi bi mogli da se organizuju i na nižem nivou – mesne zajednice...
Lokalni klubovi bi imali sledeće karakteristike:
Danas na terene Flešing Medoua, u pokušaju da osvoje poslednji gren slem sezone i na taj način dođu odnosno ostanu na samom teniskom vrhu, izlaze najbolji teniseri i teniserke sa samo jednim ciljem – da nam pruže odličnu zabavu u dve nedelje vrhunskog tenisa…
Dok je u Njujorku nesnosna vrućina koja prilično smeta igračima i igračicama da daju sve od sebe na poslednjem gren slemu sezone, kod nas je relativno prohladno. Stoga za ovaj blog, kako bismo se u ovim prvim rundama zagrejali pre nego što sam značaj mečeva podigne temperaturu, dajemo pregled odeće koju su teniserke prošetale Ešom, Armstrongom i ostalim terenima u ova prva tri dana:
Kada dva igrača počnu meč jednog dana a završe ga prekosutra, igrajući efektivno ukupno 11 sati i pet minuta, svaka bojazan da će ovogodišnji Vimbldon pasti u senku Svetskog Prvenstva u fudbalu je neopravdana. Džon Izner i Nikolas Mau nisu samo postavili rekord po broju odigranih gejmova u jednom setu i meču, kao i trajanju jednog teniskog meča, već su se potrudili da skrenu pažnju javnosti i na druga sportska takmičenja koja se održavaju ovog juna i jula. O drugim zanimljivostima prve nedelje Vimbldona smo imali prilike da komentarišemo na upravo isteklom blogu, a na ovom ćemo komentarisati dešavanja druge nedelje turnira koja danas počinje sledećim mečevima:
Meni uvek toplo oko srca kad vidim da se domaći organi ističu znanjem, a vama?
Umesto velikog uvoda: