Danas je
Stiglo proleće.
Laganim korakom,
Gotovo kradom.
Neka nova svetlost
Prošetala belim gradom.
U mojoj bašti,
U mojoj mašti,
Sve će da živne.
Za sobom
Ostavljamo snegove,
I vetrove kivne.
Dolaze lepši dani,
I krošnje cvetne.
Odagnaće proleće
Sve misli setne.
Najlepše godišnje doba,
Svima nama
Neka donese
Samo ljubavi sretne.
Kada se
Na moja ramena
Konačno
Ima prica koje moraju da budu ispricane.Cak i onda kada je to opasno.Za bilo koga.Mozda,cak,i za citaoca.Jer,sa tim se nije saliti.Sa tim,ili sa njima.A ko su to Oni ne bih vam smeo ni u snu kazati.Mnogo je opasno!
Elem,glavni junak ove istinite price je moj drugar.Bilo bi bas opasno za njega ako bih vam rekao kako se zove.Iako je on,taj moj drugar,potpuno bezopasan tip.Eto,tek tako dospeo je u cudnu,opasnu situaciju.Tamo negde,u jednoj zemlji na Zapadu.Zbog mnogo cega on i ne bi smeo licno da vam ovo isprica.Nije smeo ni meni,ali,eto,otelo
Posle osamnaest godina Ante Markovic ponovo u Beogradu,u Palati Federacije,u SIV-u!Ushiceno javljaju svi nasi mediji.
Izronio sa dna mora.Ovi nasi celnici okacili ga na revere kao suvenir!
Pravo da vam kazem,i meni je drago da se Ante vratio!Dok je on bio premijer Jugoslavije (one Velike Jugoslavije),lepo se zivelo.Plate su bile nekoliko hiljada maraka,kupovna moc stanovnistva gotovo na evropskom nivou,a robe koliko hoces!I to sa svih strana sveta.Istina,govorili su mnogi,Ante nas previse zaduzuje,placace to mnoge generacije koje dolaze....
Danas
Pricao mi jedan moj ucitelj,onako uzgred...
Otac mi je bio zeleznicar.I detinjstvo i mladost protekli su mi uz prugu.Vidis,na ovoj staroj fotografiji,snimljenoj 1930 i neke,ovaj glavati decak sa klempavim usima,u kratkim pantalonama,to sam ja.Stojim,sa svojim drugarima,na vrh parne lokomotive.Nije to bila bilo koja lokomotiva!To je bila najsnaznija parnjaca,tek pristigla u Nis iz Austrije.Cekali smo je da se pojavi mesecima,otkako je objavljeno da se nasa zeleznica konacno modernizuje.
Ali,to sada i nije tako vazno.Moj otac bio je lozac lokomotive,i od njegove
Najlakse je zaplakati,
Suzu je tesko zadrzati.
Neisplakane suze
Pretvaraju se u bisere.
Najcesce nose ih oko vrata,
Na prstenu ili mindjisi.
Da svima odmah sve bude jasno.
Sto duza niska bisera,
Mislim,veca je i muka.
Ma bili beli,crni ili sivi,
Uprkos raskosi,tesko se zivi.
Najcesce.
Mada ima i izuzetaka,
Kada nanizane suze
Nosi ona koja ih od drugih uze.
Mozda sve ovo i nema veze,
Mozda su suze samo suze,
A biseri
Vracao se sa fudbalskog derbija.Zvezda opet izgubila!Istina,Parizan bio bolji.Jedva pobegao sa posla.Valjda niko nije primetio.Svuda neopisiva guzva.A i vreme bilo neko kilavo.Olovno nebo zakoracilo u pomracinu.Konacno kuca.Ulazi u zapusten ulaz svoje zgrade.U haustoru sve prljavo.Zidovi izvrljani.Kakvih sve natpisa i poruka ima!Ko li to samo pise?
Lift.Konacno lift!A i on nikakav.Vrata moras tri puta da zatvaras da bi se zatvorila!Ko ce vise da doziva te majstore!I oni kazu-krsina.Jebi ga,sve se raspada.
Pritiska deveti.Lift krece.Ide.Prvi.Drugi sprat.A onda stane.Negde
Mislio sam da se sa krova obrusila neka strasna pticurina.Stanujem u potkrovlju.Prozor se samo odjednom zamracio.A onda opet osvetlio.
Nista cudno.Jata golubova slecu na moj prozor.Po ceo dan nozicama dobuju po pocinkovanom limu u dnu okna.Cekaju da im prospem zrnevlje psenice.
Sigurno ih pojurio neki ogladneli soko.Ili jastreb.Istina poveci...Kao orlusina.
Ko je mogao da nasluti da se to neka nesrecna zena ispentrala na sam krov!I kako to da nisam cuo njene korake po crepu.Mora da je bila bosa.
Kuda li je samo prosla?Kako je izasla?Uz sta se uzverala?Kad
Prvi put
Drhtao sam
Kao prut
Istina
Bilo je lepljivo leto
197o i neke
Tamo
Na hrvatskom primorju
I eto
Nije bilo gde
Tako skriveno
Kao sto je moralo
Da bude
Osim tamo
Na groblju
U Sucurju
Na Hvaru
Na vreloj
Od letnje vreline
Mladosti
I silne siline
Strasti
Na nadgrobnoj ploci
Od mrkog mermera
Neke Ane
Gospodjice il' gospodje
Iz ranog XVIII veka
Njoj
Pricao mi jedan prijatelj.
Ovo je njegova prica.
Ja samo zapisujem:
Narod veli-Kad psi zacvile,neko ce umreti!
No,tesko da sam u to mogao da poverujem.Narod kao narod,svasta izmislja i svasta prica.
Ziveo sam u Rabatu,glavnom gradu Maroka.Na obali Atlantskog okeana.Bio u diplomatskoj sluzbi u nasoj ambasadi.Ziveli smo u blizini Nacionalnog konzervatorijuma muzike.U jednoj od onih uskih ulica.
Lepo je bilo.Saren grad,dobri ljudi,velika luka,usce reke Boureg Rej,mnogi spomenici kulture,zivopisne ulice i trgovi,mnogobrojni
Sanjas me
U crnom odelu
I beloj kosulji
Onako
Raskopcanoj pri grlu
Nehajno
Il' raskalasno
Kako koracam
Tanak u struku
Tanji no sto jesam
I visi
Sve visi
Sto sam ti dalji
I pitas se
Sta li bi to
Moglo da znaci
Na nocnoj komodi
Ceka te pismo
Otisao sam
Zauvek