Vlast gradska je novcem građana napravila novu ulicu, tamo od Kolarčeve do Vasine oko Trga Republike, ulicu popločanu rapavim kockama pa one budu slomljene kad prođe autobus, biciklisti i skuteraši teško prolaze a pešaci i mame sa kolicima nikako.
Onda onaj Vesić izjavljuje da će to o trošku izvođača radova da bude nekako drugačije uređeno, mada je trošak koji će imati izvođač radova oko te besmislene, naknadne popravke kolovoza ipak naplaćen višestruko iz gradskog budžeta jer je cena radova prekomerna i neopravdano visoka, dakle, opet građani to plaćaju. Popravka ili prepravka tek urađenog kolovoza sledi ali opet se ne zna kao i u prvom pokušaju kako i šta je novo rešenje, ali posle narednih četrdeset dana biće napredno i upotrebljivo za sve korisnike kolovoza i pešačkih prelaza. Zvuči besmisleno i bezobrazno ta Vesićeva izjava ali bez obzira na štetu nanetu Beogradu i građanima to je izgleda novi način na koji će građani morati da se naviknu jer amaterizam i bahatost gradske vlasti je nedodirljiv.
Realpolitika deluje kao davna prošlost. Stvari su stigle do polarizovanja koje više ne trpi nijanse. Zato su raniji koncepti danas potpuno nefunkcionalni. Klasična politika je izgubila posao. Primat je dobila tehnificijelna politika, bezdušna, potpuno planirana, odljuđena. Recimo, induktivno, otkud rijaliti? Kao medijska pojava, da, ali pre svega kao društveni fenomen? Da li je neko to isforsirao zato što voli prost puk, i, onako altruistički, daje mu zabavu, ili kroz tu formu plasira nekakav svoj interes? U prvo ćemo teško poverovati. Onda, šta? Rijaliti ima zadatak da spusti nivo shvatanja života, nivo bavljenja stvarnošću, iliti da podigne nivo plićaštva, pojednostavljenja stvari i pojava, da agresiju nametne kao društveno prihvaćenu normu, da umesto dijaloga nametne oštru svađu i glumatanje, ...
Primećene su određene negativne pojave, u partiji, samim tim i u društvu …
No, pogledajmo prvo onamo, podalje, iza leđa ove početne rečenice. Zašto se urušio sovjetski sistem, sovjetska država? Onolika sila, na onolikom prostoru, sa onoliko rudnog blaga, reka, oranica ... Činilo se, zar ne, da takva jedna struktura naprosto ne može biti ugrožena, ni u kom smislu. Zašto se urušilo to, toliko? Pa, eto, zato što nije bilo dijaloga.
.
Vetra daj...
Poenta ovog pisma - predloga za razmišljanje - vezana je za rešenje
Nakon drugog svečanog otvaranja zgrade u Šekspirovoj 8, naša koleginica Kleinemutter je pokušala da koristi usluge dugo očekivane usluge "Predah plus".
Kolko da podsetim, zgradu su otvorili pre više od mesec dana, odnosno 2. aprila, na dan posvećen osobama sa autizmom. Nešto kasnije, Kleinemutter je krenula u poduhvat prikupljanja dokumentacije potrebne za konkurisanje za uslugu Predah.
Sa mnogo angažovanja je uspela i molbu predala, ali ispostavilo se da se ona nakon više od dve nedelje nalazi u međuprostoru između dve susedne kancelarije nadležnog Centra za socijalni rad. Detalje će vam ona bolje objasniti.
Tim povodom, kolege iz Inicijative Bloga B92 napisale su pismo Skupštini Srbije, koje ovde u celosti prenosim.