Pretposlednja glava ovog dela.
- Da li će me tvoj otac zaista podržati ako budem hteo da unapredim svoje vojvodstvo? - upita on bez okolišanja.
- Mi ulažemo u svoje prijatelje. Ovo će selo doživeti pravi procvat već iduće godine, ali mislim da bi prvo mogli da ti damo materijalnu podršku. Već sam poslao ljude po sanduk srebra kojim ćemo platiti pravljenje zidina oko njega - odgovori vilin-princ.
Jasmina Stijović, moja drugarica.
Jes da je ovo objavila letos i ja je pitao da objavim, ona previdela i javila mi se u sred zime. Kako god, volim kako piše.
НИКАД НИКАКВЕ ПРАШКОВЕ НЕ ПИЈЕМ КАД МЕ БОЛИ ГЛАВА НЕГО ЧЕКАМ ДА НЕСТАНЕ ПРЕ ИЛИ КАСНИЈЕ....ТО САД
Na trideset osmom nivou srednjeg dela Inter Megagalaktičkog Integralnog Raketoplana, Asa je netremice posmatrala Erda. Pitala se je li to moralo da se dogodi baš za vreme njihovog zajedničkog dežurstva. Ironija sudbine htela je da njen najomiljeniji pripadnik naroda Džil bude u ovom trenutku njen smrtni neprijatelj. Asa je zavolela Erda, a kako i ne bi, kada je poslednje četiri godine u svemu bila upućena samo na njega. Bez obzira na fizičke razlike, jedan muškarac i jedna žena za vreme dugih samovanja morali su se približiti. Sve te uspomene i naklonost bile su zbrisane jednim običnim signalom u komandnoj prostoriji. Nov, nenastanjen svet bio je otkriven. Oko sedam hiljada Evelonaca i Džilova spavalo je u svojim kapsulama za hibernaciju. Zajednički sistem za održavanje života i odmrzavanje isključivao je mogućnost sabotaže i genocida jedne rase nad drugom. Međutim, svako je mogao da pobije uspavane suparnike pucajući u jednu po jednu kapsulu. Zato su uvek postojala po dva stražara. Parovi različitih polova birani su radi bolje podnošljivosti. Ipak, taj zajednički projekt bio je u stalnoj opasnosti zbog poznate naravi Džilova. Njihovo izdajstvo bilo je očekivano. Imperativ širenja sopstvene rase, spojen sa krajnjom bezobzirnošću i sistematičnošću, oduvek su bile glavne karakteristike tog ratobornog naroda.
Pogled na nove statuse na Fejsbuku, zadržavanje pažnje na objavi moje onlajn poznanice i klik na vezu za blog njene prijateljice s naslovom S mamom na biciklu, potom čitanje priče u dahu, sa suzama u očima i -- ideja: preneću to na Blog B92! Zašto? Zato što je priča živa, istinita, snažna, emotivna, što je odlično napisana, što govori o pomeranju granica naših strahova i nagradi u vidu sadržajnijeg života koja obavezno dolazi kada se na to usudimo.
а не уме да каже
Gost autor: Migel Anhel Pedroso
Gustavo Alehandro Fuentes, bio je miš! Pre i ispred svega zbog svoje plašljivosti. I izgledao je kao miš. Malenog rasta, jedva nešto preko 150cm, sitne glavice i okruglih očica, odeven u odelo prljavo sive boje, sitnih koračića kad je već morao da hoda, uvek se plašljivo okrećući ili glave zabijene u prašnjave listove stare arhive kvarta San Telmo. Po rangu je bio najniži činovnik. Arhiv je bio smešten u velelepnoj
Gost autor: horhe akimov
gost na blogu: Srđan Mandić
nikad nisam koristio pauzu na poslu u onim propisanim terminima; uvek na osećaj i onda kada procenim da mi je potrebna. kako još nisam ovladao magijom da pretvorim ceo svoj život u mentalnu pauzu, taj bife se pokazao prilično i iznenađujuće dovoljnim za prvu pomoć. ima više razloga zašto baš taj bife: najkraći put od sveže skuvane kafe do mene; mali, skučeni i smirujući prostor sa skromnim ugaonim nameštajem i zbijenim kuhinjskim elementima; nema kolega i koleginica, jer gospoda i gospođe bivaju usluženi/e…