Evolucija ili evolucionizam?

ed_novipazar RSS / 13.09.2009. u 09:05


( Objavljivanje ovog teksta je reakcija na diskusiju koja se vodila na temu

Totalno pomračenje uma II: afera Darvin, 5 godina kasnije )

 

Robert J. Schneider:

Evolucija ili evolucionizam, kreacija ili kreacionizam: razlučivanje znanstvene od ideološke terminologije.*

Dozvolite mi da prije nego što počnem sa predavanjem objasnim termin "kreacionizam" pošto je njegovo značenje vjerovatno nepoznanica za veliki dio prisutnog publikuma. "Kreacionizam je dogma koju podržava jedan broj kršćanskih protestanata prema kojoj je Bog stvorio svijet upravo onako kako je njegovo stvaranje opisano u Bibliji u prvom i drugom poglavlju Knjige postanka. Ove tekstove treba interpretirati i kao Božiju objavu i kao historijske i naučne tvrdnje. Informacije sakupljene od strane prirodnih nauka moraju biti interpretirane u svjetlu ove doktrine". 

Čast mi je što imam priliku da se obratim ovom uvaženom skupu na temu za koju mislim da na neki način ima veze sa obrazovanjem u bosansko-hercegovačkim školama, džamijama i medresama. Ako se nedavno objavljeni radovi u lokalnom časopisu Dani mogu uzeti kao indikator, onda čini se da je to prikladna tema. Izgleda da je debata o evoluciji i "kreacionizmu", s ovim potonjim u obliku u kojem ga je prezentirao turski zagovarač Harun Jahja, počela i u vašem društvu; debata koja je već neko vrijeme prisutna na prostorima Sjedinjenih Američkih Država.

            Ovim predavanjem prije svega želim da vam pomognem da razlučite terminologiju koja se koristi u ovoj debati, iz prostog razloga što vjerujem da kao i u SAD-a, takođe i ovdje  u široj javnosti, pa čak i među stručnjacima, postoji velika doza nejasnoće o tome šta to znači "nauka" a šta "scijentizam", šta znači "evolucija" a šta "evolucionizam", te šta znači "kreacija/stvaranje" a šta "kreacionizam". Na koji način se svaki od spomenutih termina razlikuje od svoga para? Koje su to odlike i karakteristike jednog a koje drugog? Zašto je moguće prihvatiti "nauku" a odbaciti "scijentizam", uvažiti "evoluciju" a odbaciti "evolucionizam", te prihvatiti "stvaranje/kreaciju" a odbaciti "kreacionizam"? Mislim da za sve nas ove distinkcije su posebno važne ako želimo razumjeti gdje se krije stvarni konflikt, i ako želimo mladima u našim školama i vjerskim zajednicama pružiti uputu po pitanju ispravnog odnosa između vjere i nauke. Ja vam nudim tezu da nauka i vjera, kada se ispravno razumijevaju, i kada se njihove granice poštuju, nisu u konfliktu. Ustvari, one zajedno imaju potencijal da jedna drugu nadopunjuju, doprinoseći tako razumijevanju cjeline koja je nešto više od pukog zbira njenih dijelova.

            Dozvolite mi da počnem sa jednim kratkim prikazom moderne naučne slike svijeta, tj. svijeta onakvog kako ga moderna nauka percipira i razumije.        

 

Moderna naučna slika svijeta

Krajem 20. stoljeća, međunarodna zajednica muškaraca i žena koji izučavaju naš svijet, zajednica koja je poznata pod imenom "moderna nauka", skicirala nam je novu i začuđujuću sliku svijeta. Oni nam kažu da živimo na jednoj planeti koja kruži oko jedne zvijezde koja je samo jedna među milijardama takvih u našoj galaksiji, i da sveukupno postoji oko sto do dvije stotine milijardi galaksija. Širenje kosmosa traje približno 14 milijardi godina, počevši od događaja poznatog kao Veliki prasak (Big Bang). Vrijeme i prostor i sva materija i energija u kosmosu, koji su do tada bili zbijeni zajedno u jednu tačku beskrajne gustoće, su jednostavno "izbili" iz tog događaja. Tokom svih ovih milijardi godina neprekidno su nastajale nove galaksije, zvijezde i planete.    

            Ovo je prilično drugačiji svijet od onog u kojem smo mislili da živimo kada je 20. stoljeće počelo, ali su astrofizičari i kosmolozi sakupili uvjerljive dokaze u korist ove nove slike svijeta. Neke od njih i sami možemo vidjeti, kao što su naprimjer fotografije urađene pomoću Hablovog teleskopa. Druge dokaze daju teleskopi kojimjere golim okom "nevidljivu" svjetlost, kao i istraživanja najmanjih djelića materije i energetskih impulsa koji zajedno stvaraju nove sadržaje kosmosa. Mi sada znamo, kako bi kazao kršćanski teolog i naučnik Pierre Teilhard de Chardin, da živimo u kosmosu koji je u neprekidnoj genezi (stvaranju) - u svijetu u kojem nove stvari, bilo zvijezde ili vrste, neprestano nastaju.

            Drugi naučnici su istraživali povijest života na Zemlji i, počevši sa Čarlsom Darwinom u 19. stoljeću, došli do zaključka da su svi oblici života tokom protekle četiri milijarde godina evoluirali iz jednog ili nekoliko jednostavnih oblika (života). Ovo otkriće je ništa manje začuđujuće uzmete li u obzir ogromnu raznolikost i raznovrsnost života (na Zemlji). Do sada je identificirano i označeno preko dva miliona različitih vrsta biljaka, životinja, gljivica, bakterija, i drugih oblika života, a procjenjuje se da dodatnih osam miliona još uvijek čeka da bude otkriveno. Neki dan su pomorski biolozi obznanili otkriće 178 novih vrsta ribe. Živa bića borave na svakom mogućem mjestu na Zemlji, od najdubljih mjesta okeana do najviših planina, pa čak i na drugim živim bićima.

            Dokazi koji govore u korist evolucije su veoma jaki. Paleontolozi su otkrili fosile nekoliko hiljada izumrlih vrsta, uključujući i hiljade prelaznih (tranzicijskih) oblika, i tako dali nam jasniju sliku načina na koji se evolucija odvija. Biogeografi su otkrili da vrste izolirane od svojih prijašnjih ekosistema evoluiraju u nove vrste. Molekularni biolozi su dešifrirali DNK brojnih vrsta i strukturu određenih proteinskih molekula, koje posjeduje gotovo svaki živi organizam. Upoređivanjem razlika među njihovim strukturama ovi naučnici su uspjeli utvrditi odnose (veze) između različitih vrsta i rekonstruirati evolucijske genealogije koje potvrđuju naprijed spomenuta otkrića paleontologa. Iako još uvijek postoje zagonetke koje treba riješiti, te neki podaci koji se izgleda ne uklapaju u ovu teoriju, svakodnevna nova otkrića sve više učvršćuju koncept evolucije u naučno promišljanje. Mi živimo u kosmosu čija je bitna karakteristika evolucija kako u galaksijama tako i u nastanku novih vrsta tokom vremena.

 

Izazovi ovom evolucijskom viđenju svijeta: Kreacionizam mlade Zemlje i Pokret Inteligentnog dizajna

Ovu novu sliku kosmosa je uveliko prihvatila obrazovana javnost među euro-američkim narodima Sjeverne hemisfere, međutim ona je takođe postala objektom kritike i odbacivanja od strane prilično velikog broja Amerikanaca i mnogo manjeg broja Europljana. Opoziciju prije svega čine konzervativni i fundamentalistički sljedbenici protestantskog kršćanstva, koji zagovaraju dva viđenja svijeta koja se radikalno razlikuju od slike svijeta moderne nauke. Jedno se zove "kreacionizam mlade Zemlje", a drugi je poznat kao "inteligentni dizajn". Ja ću ukratko predstaviti glavne odlike svakog, a onda ću govoriti o terminima frekventno korištenim u ovoj debati, a koje sam već spomenuo, te ću se poslije toga osvrnuti na šire pitanje odgovarajućeg odnosa između vjere i nauke.

            Koristeći kršćansku Bibliju kao svoj izvor, pristaše "kreacionizma mlade Zemlje" interpretiraju biblijska kazivanja o stvaranju iz Knjige o Genezi, poglavlje 1 i 2, kao historijski i naučni prikaz načina na koji je Bog stvorio kosmos. Oni vjeruju da su Zemlja i čitav kosmos stvoreni prije nekih 6000 godina u vremenskom razdoblju od šest dana od kojih je svaki trajao 24 sata, te da je Bog napose stvorio svaku živu "vrstu". Oni takođe tvrde da postoje naučni dokazi koji potvrđuju njihovu interpretaciju Biblije, te u svojim publikacijama zagovaraju ono što zovu "naučni kreacionizam" ili "kreacionistička nauka" i pokušavaju pobiti bilo kakvu evoluciju. Ova grupacija se protivi učenju evolucije ne samo zato što je ono u kontradiktornosti sa njihovom interpretacijom Biblije, nego također i zato što vjeruju da je učenje evolucije odgovorno za promjene nastale u modernom društvu koje oni smatraju štetnim po moralnost.

            Pristaše "Pokreta inteligentnog dizajna" se razlikuju od kreacionista u tome što oni prihvataju dokaze o milijardama godina strarom kosmosu, ali kao i ovi potonji tvrde da je moguće naučno razaznati i razumjeti Božije djelovanje u prirodi. Oni tvrde da su pojedine karakteristike živih organizama "neumanjivo kompleksne", previše kompleksne da bi se vjerovalo da bi one ikada mogle nastati putem biološke evolucije. Zbog toga se njihova geneza može objasniti samo direktnim djelovanjem Inteligentnog Dizajnera (tj. Boga). Pored toga, moguće je putem nauke razaznati koje odlike i karakteristike prirode nose obilježje takvog dizajna.

            Pobornici ova dva gledišta se slažu u tvrdnji da je evolucija, kako je predstavlja i promovira naučna zajednica, svojevrsna filozofska dogma koju ne određuju naučni dokazi nego odanost unaprijed zadanom sistemu vjerovanja kojeg oni nazivaju "naturalizam". Ovaj filozofski sistem vjerovanja oni smatraju protivbožanskim i štetnim za moralnost, te se protive poučavanja teorije evolucije u javnim školama SAD-a. Iako nisu uspjeli ukloniti teoriju evolucije iz predmeta o prirodnim naukama putem pravnog sistema, oni su u većini američkih država pokrenuli program kako bi uvjerili uprave lokalnih škola da u školske programe uključe njihova alternativna stajališta, naročito "inteligentni dizajn".

            Ovakvim naporima se snažno opiru i naučna zajednica i umjerene i liberalne vjerske grupacije i asocijacije. Velika većina naučnika protivi se kreacionizmu mlade Zemlje pod izlikom da je njihova takozvana "kreacionistička nauka" loša nauka. Takav je slučaj, naprimjer, sa tvrdnjom kreacionista da su fosili sačuvani u naslagama stijena rezultat Velikog potopa iz vremena Nuh a.s. (Noe). Geolozi i paleontolozi su međutim uvjerljivo pokazali da su naučni dokazi koji navodno govore u prilog ovakvih tvrdnji pogrešno interpretirani.

            Na drugoj strani, "Pokret inteligentni dizajn" predstavio je javnosti respektabilniju intelektualnu argumentaciju, te su neki naučnici prihvatili njihove teze o kompleksnosti živih organizama. Međutim, većina članova naučne zajednice odbacuje iste, ne kao lošu nauku nego radije kao još uvijek neutemeljenu nauku. Još uvijek nisu ponuđeni nikakvi dokazi na temelju pzitivnih naučnih istraživanja koji bi ustanovili "Inteligentni dizajn" kao teoriju. Tako naprimjer, neki sistemi koji ilustriraju neumanjivu kompleksnost živih organizama, poput krvnog sistema zgrušavanja kod ljudi, su detaljnije izučavani. Istraživači su uspjeli pokazati da evolucijski procesi na adekvatan način objašnjavaju ove odlike ili sisteme.

            Neki predstavnici i kršćanskih i jevrejskih vjerskih grupacija u SAD-u takođe se protive uvođenju ova dva kreacionistička koncepta u časove prirodnih znanosti. Zašto? Zato što, kažu njihovi kritičari, svaki od njih predstavlja zaseban vjerski sistem vjerovanja ili ideologiju, a takve vjerske dogme nemaju mjesta u naučnim programima javnih škola koji su vođeni principom odvajanja između crkve i države. Članovi naučne i vjerske  zajednice su udruženi u opoziciji objema formama kreacionizma zbog još jednog veoma važnog razloga, a to je zato što oni nespretno prelaze granice te zbunjeno miješaju nauku sa vjerom, integrirajući nauku u svoje vjerovanje i u svakom slučaju podređujući nauku vjerskoj interpretaciji i ideologiji. Konačan rezultat je upitna nauka i  sumnjiva teologija.

 

Nazad ka terminologiji: "nauka" i "evolucija"

Ako mislite da je ova kontraverza zbunjujuća, vjerovatno je onda ovo vrijeme da se vratimo terminologiji koju sam spomenuo na početku svoga predavanja. Želio bih da napravim razliku između validnih metoda i načina saznavanja o svijetu i Bogu na jednoj strani, i ideoloških sistema vjerovanja koji tvrde da pružaju konačan odgovor na sve, tj. vrstu sistema koje mi nekada zovemo "izmi". Počet ću skupa sa "naukom" i "evolucijom" pošto je ovo potonje proizvod prvog.

            Šta je "evolucija kao nauka"? Ono što obično zovemo "teorijom evolucije" je ustvari rezultat dugog procesa istraživanja, analiza, provjeravanja, argumentiranja i konstruiranja teorija, koristeći metodologiju prirodnih nauka. Jer to je ono što nauka zapravo jeste: metoda izučavanja i razumjevanja svijeta prirode. Iako je Darvinova teorija prirodne selekcije bila prva takva teorija koja je pružila racionalno objašnjenje za proces evolucije, ona nije prihvaćena bez propitivanja ili rasprave. U 19. stoljeću mnogi naučnici nisu prihvatali ovu teoriju. Otkrića ostvarena na polju genetike u 20. stoljeću su međutim podržala ovu teoriju, pa je ona modificirana tako da je na koncu dobila gotovo opću podršku naučne zajednice. I dok se Darvin još uvijek uvažava kao pionir u razradi ove teorije, a veliki dio njegovih ostvarenja u tom domenu još uvijek ostaje relevantan, moderna forma teorije evolucije je daleko nadišla onoo što je  Darvin naučavao.

            Ovaj evolucijski model koji pojašnjava međuodnos i raznolikost života je postao osnovni model u prirodnim naukama jednostavno zato što su ovi naučnici uradili ono što naučnici obično i rade. Oni su sakupili informacije iz svih krajeva planete, testirali ih i teoretizirali, ispitivali ih i predviđali, te putem novih otkrića konačno i potvrdili svoja predviđanja. Došli su do zaključka da je evolucija najsmislenije objašnjenje za izuzetno raznolike fenomene prisutne u prirodi i da  ona iste povezuje na način na koji to nijedna teorija ranije nije učinila.

            Ovdje bi vjerovatno bilo korisno ukazati u čemu se sastoji sami proces evolucije, zato što se on veoma često pogrešno razumjeva i tumači. Neki kritičari (teorije evolucije) tvrde da naučnici naučavaju da je evolucija proizvoljan i slučajan proces: stvari se jednostavno samo dešavaju. To, međutim, nije tačno. Naučnici ne govore o "slučajnosti" već o "uzroku i posljedici". Iako se čini da se, naprimjer, genetska mutacija DNK molekule nekog organizma dešava spontano i da je nepredvidljiva, ona ipak ima uzrok. Da li rezultat ove mutacije dovodi  do evolucijske promjene organizma ovisi o kasnijoj interakciji organizma sa svojom sredinom, i ovaj proces je vođen "zakonom" prirodne selekcije. Proces evolucije je dakle rezultat međusobne interakcije između slučajnosti i zakona.  

            Međutim, nauka se kao društvena djelatnost ništa ne razlikuje od bilo koje druge društvene djelatnosti. Nju čine ljudska bića sa svim svojim ličnim nedostacima, motivima koristoljublja, friziranim teorijama, i iskušenjima koja donosi status. Međutim bez obzira na sve njihove nedostatke, ja vjerujem da naučnici kao jedna zajednica tragaju za istinom i da nas priroda neprekidno iznenađuje svojim otkrićima. Oni možda izuzetno energično brane neku naučnu teoriju, ali oni su svjesni činjenice da su sve naučne istine privremene i da nijedna čvrsto utemeljena naučna teorija ne predstavlja konačnu riječ u pogledu prirodnih fenomena. Prisjetite se da je Ptolomejev model nebesa dominirao astronomijom i kosmologijom hiljadu godina, ali da je dvjesto godina nakon Kopernikusa ovo mjesto ustupio Njutnovom modelu, koji je opet dvjesto godina kasnije i on isto mjesto ustupio Ajnštajnovom modelu kosmosa. Da li će evolucija svoje trenutno mjesto ustupiti nekom drugom naučnom objašnjenju života vrijeme će pokazati, međutim u ovom momentu ne postoje dokazi da će se to desiti u skorije vrijeme i mnogo je vjerovatnije da će ona biti prisutna u nekoj modifikovanoj formi još mnogo stoljeća. Evolucija, suprotno polemičnim izjavama svojih neprijatelja, NIJE "teorija u krizi". Niti su naučnici udruženi u neku vrstu globalne zavjere kako bi od ostatka planete sakrili stvarnu istinu o evoluciji, kao što neki njeni rivali tvrde. Ova, po meni, podla kleveta je grijeh i protiv istine i protiv nauke.                    

            Dozvolite mi da ovdje napravim jednu kratku ali veoma važnu digresiju: sami naučnici obično ne koriste termin "darvinizam" kako bi označili naučnu teoriju evolucije. Ustvari to su rivali evolucije koji je nazivaju "darvinizam" i ujedno tvrde da je nauka u suštini filozofija. Neki opet izjednačavaju nauku sa "naturalizmom" za koji pristaše "inteligentnog dizajna" tvrde da je to filozofska ideologija prerušena u odoru nauke. Drugi izjednačavaju "darvinizam" sa filozofijom socijalnog darvinizma iz 19. stoljeća koja je veoma često korištena kao opravdanje nacionalističkim, rasističkim i sličnim ideologijama iz kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. Međutim socijalni darvinizam NIJE naučna teorija evolucije. Prije će biti da su ove ideologije zloupotrijebile i izopačile naučnu teoriju (evolucije) zarad svojih rasističkih, nacionalističkih i drugih ideoloških ciljeva. Mi ne bi trebali nauku kriviti za načine na koje ljudi istu zloupotrebljavaju. Nažalost ova distinkcija je veoma često zanemarana u polemičkim pisanjima protiv evolucije.

 

"Evolucionizam" i "scijentizam"

Nauka je dakle metoda izučavanja prirode, a "evolucija" je objašnjenje koje nauka nudi kako bi objasnila fenomen života i pojavu novih vrsta. Ali molim vas nemojte pomiješati "evoluciju" sa "evolucionizmom" ili "nauku" sa "scijentizmom" zato što svaki od ovih termina ima zasebno značenje. "Evolucionizam" je termin koji ja koristim za filozofski sistem vjerovanja ili ideologiju koju promoviraju neki unutar i izvan naučne zajednice. On je povezan sa idejom "scijentizma", tj. dogmatskim uvjerenjem da je nauka i samo nauka ta koja čovjeka vodi do istine. Zagovarači i promotori ovog filozofskog sistema vjerovanja tvrde da naučno znanje vodi ka jednom nužnom zaključku: postoji samo svijet materije, energije, prostora i vremena, evolucija objašnjava sve o historiji prirode i života, i ne postoji nikakva duhovna dimenzija izvan materijalne zbilje, te Bog dakle ne postoji. Kosmos je tu bez ikakvog cilja i bez ikakve svrhe. Evolucija pruža dokaze da su ljudska bića samo skup "sebičnih gena" i da svo naše ponašanje, uvjerenja, nade, želje, strahovi i vjera mogu biti reducirani na djelovanje ovih gena, koji su i sami rezultat fizičkih i hemijskih procesa u čovjeku. Svako značenje i smisao postojanja i života, uključujući i onaj vjerski, predstavljaju nešto što mi kao ljudska bića konstruiramo za sebe, tj. korisne fikcije koje nam pomažu da preživljavamo i da se razmnožavamo.

            Ova ideologija NIJE nauka i njeni promotori čine istu grešku koju čine i kreacionisti: oni miješaju naučno znanje i svoj sistem vjerovanja i tvrde da je njihova dogma čvrsto utemeljena u naučnom znanju. Međutim ništa od metodologije prirodnih nauka ne upućuje nužno na zaključak da sve pojave u prirodi mogu biti svedene na hemijske i fizičke reakcije, i da je čovjekov moral puki rezultat socijalne evolucije primata, te da Bog ne postoji ili neka druga duhovna dimenzija koju nauka ne može razaznati, raščlaniti i proučavati. Štaviše, jedno od sastavnih dijelova vjerovanja je i to da jedino validno i pouzdano znanje do kojeg čovjek može doći je ono ostvareno putem nauke. Neko bi mogao misliti da će se oni koji znaju da su sve naučne istine privremene ustručavati da naprave tako arogantne izjave poput ove. Ali izgleda da neki od njih i to čine!

 

"Kreacionizam" i "stvaranje/kreacija"

Dozvolite mi da se sada osvrnem na posljednji par termina, pa ću se vratiti na koncept "kreacionizma" koji sam spomenuo na početku svoga obraćanja. "Kreacionizam" predstavlja ideologiju zato što njeni zagovarači iz pokreta mlade Zemlje insistiraju da je njihova tzv. naučna interpretacija prvog i drugog poglavlja Knjige o postanku jedina ispravna interpretacija. Oni insistiraju da svi naučni dokazi moraju biti interpretirani u svjetlu njihovog dogmatskog vjerovanja u šestodnevno stvaranje koje se zbilo prije nekih 6000 godina. Zbog toga, oni bi insistirali, evolucija novih vrsta nije se nikada dogodila i kosmos ne može biti milijarde godina star. Argument kreacionista "Inteligentnog dizajna" predstavlja jednu vrstu "epizodnog kreacionizma": kao da je Bog u povijesti života s vremena na vrijeme morao intervenirati kako bi promjene među vrstama bile moguće. Kao i kreacionisti mlade Zemlje, i oni miješaju nauku sa vjerskom ideologijom.

Međutim "kreacionizam" NIJE "kreacija", ako je uzeti u obzir kršćansko razumjevanje ovog termina. "Kreacija" nije naučni termin kojim se opisuje postanak vrsta (na Zemlji). Ustvari to je teološki termin koji opisuje odnos Stvoritelja naspram stvorenog (kosmosa). Veličanstvena kazivanja iz 1. i 2. poglavlja Knjige o Genezi ne bi trebalo doslovno razumjevati kao historijski i naučni prikaz postanka. Ona su prije objava teologiji da je jedan istinski Bog pozvao kosmos da postane i da se kosmos poslušno odzvao Božijem pozivu. Ova objava potvrđuje da mada kosmos otkriva "očima vjere" Božije prisustvo, kosmos je prirodan a ne nadnaravan. Ona potvrđuje da u kosmosu Božijom odredbom postoji određeni red i struktura, i da svaka stvar u njemu je dobra i da je on u cjelosti vrlo dobar. Centralno u kršćanskoj teologiji su biblijske riječi prema kojima čitav kosmos predstavlja izljev Božije ljubavi, izraz Božije volje i manifestaciju Božije mudrosti.

            Pored toga, kršćanski teolozi su razvili dva važna učenja kada je u pitanju Božije kreativno djelovanje u kosmosu. Jedno od ova dva poznato je kao "stvaranje iz ničega" (na latinskom: creatio ex nihilo). Prema ovoj doktrini, Bog je stvorio kosmos doslovno iz ničega. Tada nije postojalo vrijeme, prostor ili energija – ama baš ništa. Tada je Bog rekao "budi" i kosmos se počeo pojavljivati. Druga doktrina je poznata kao "neprekidno stvaranje" (na latinskom: creatio continua). Prema ovom učenju, Bog stalno stvara: blagodati, moći i sposobnosti kojima je Bog obdario stvoreno na početku (stvaranja) omogućavaju neprekidno nastajanje novih stvari. "Neprekidno stvaranje" takođe znači da Bog svakog momenta održava postojanje kosmosa. Prema tome, termin "kreacija" se prije svega odnosi na "ugovorni odnos" između Stvoritelja i stvorenja (tj. stvorenog). Moje poznavanje islamske teologije je površno, ali vjerujem da su neki od ovih koncepata prisutni i u vašoj teologiji.

            Osnovna razlika između termina "kreacija" i "kreacionizam" je u tome što se prvo odnosi na teološku doktrinu prema kojoj je svijet kreacija i djelo Boga, dok se drugo odnosi na doktrinu postanka koja tvrdi da je i naučna. "Kreacionizam" je ideologija, a ne teologija, i kao i sve druge ideologije i kreacionizam sputava i ograničava.

 

Zaključne napomene o ulozi religije i nauke

Praveći razliku između svih ovih termina, pokušao sam pokazati da postoji razlika između nauke i ideologije, bilo da se radi o prirodnoj nauci ili nauci o Bogu. I prirodne nauke i teologija kao djelatnosti koje pokušavaju razumjeti različite aspekte zbilje trebaju sačuvati svoj integritet, te ne dozvoliti da budu kontaminirane ideologijom. Čini se da se teološke doktrine "stvaranja iz ničega" i "neprekidnog stvaranja" slažu sa kosmologijom i evolucijom Velikog praska. Pa ipak, nije obaveza nauke da verifikuje teološke doktrine ili da ih kritizira iz perspektive znanstvene metode. Slično tome, nije obaveza teologije da verifikuje naučne teorije ili da ih na osnovu određene interpretacije svetog teksta kritizira. Međutim, s obzirom da, prema našem zajedničkom uvjerenju, moderna nauka izučava nešto što je stvoreno, onda sve ono što nauka sazna o kosmosu može pomoći teologiji da bolje razumije stvoreno, a teologija zauzvrat može bolje razumjeti Boga koji stvara. I kršćanska i islamska teologija smatra prirodu prvom "knjigom" Božije objave, tako da se teologija ne treba bojati onoga što nauka otkrije u "knjizi prirode". I zato, smatra, da naučna teorija evolucije ne mora biti u konfliktu sa teologijom stvaranja. Neradi se dakle o izboru "ili/ili" nego "oboje/i". Kreacija i evolucija se slažu zato što nauka i teologija odgovaraju na različita pitanja. Nauka odgovara na pitanje "kako? ", a teologija odgovara na pitanje "ko? ". Evolucija ne negira da su kosmos i život rezultat stvaralačkih procesa niti da postoji Bog koji je u bliskoj vezi sa stvorenim koje je On pozvao u postojanje: to su neispravne tvrdnje ideologije koju zovem "evolucionizmom". Prije će biti da naučni koncept evoluirajućeg kosmosa i života poziva i podstiče teologiju da ponudi nova razmišljanja o Stvoritelju i Božijem stvaralačkom djelovanju u kosmosu, te da razmišlja o prirodi Božijeg stvaranja na drugačiji način, tj. kao evoluirajućem stvaranju.

            Nadam se da sam uspio pružiti barem neke informacije i unijetu izvjesnu dozu jasnoće u zbunjujuću polemiku koja se počinje čuti i u vašem društvu. Ako možete pomoći svojim mlađim naraštajima u rješavanju vlastite konfuzije po pitanju evolucije i kreacionizma, ili pomoći im da razumiju da nauka i vjera ne moraju biti u konfliktu, bit će to bolje za sve. 

 

            Hvala vam.

__________________________________________

  * Ovo je prijevod dorađene verzije predavanja koje je u okviru tribine Udruženja Ilmijje IZ-e u BiH pod nazivom «Ummet danas» prof. dr. Robert J. Schneider održao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 23.12.2004. godine. Dr. Schneider, iako umirovljeni profesor, još uvijek predaje na Odsjeku za filozofiju i religiju Apalachian State Univerziteta u SAD-a. Pored toga, on je kopredsjedavajući Odbora za nauku, tehnologiju i vjeru Episkopalne Crkve u SAD-a. Zainteresovani mogu neke od njegovih radova naći na web-stranici "Science and Faith: perspectives on Christianity and science" (www.berea.edu/SpecialProject/scienceandfaith). Dr. Schneider takođe poziva sve čitaoce da svoje eventualne komentare na ovo predavanje i pitanja šalju na sledeću e-mail adresu: rjschn39@bellsouth.net.Tekst je preuzet sa stranice bosanski alim.



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bogumilaf bogumilaf 23:45 19.09.2009

Odličan tekst

Hvala za ovaj odličan tekst, kako mi je samo promakao...
Ljudi najčešće nalaze razloge da budu veoma opredeljeni za ili protiv jedne od dve pomenute teorije nastanka (kreacionizam ili evolucija), zaboravljajući da ništa nije ni crno ni belo (crno je odsustvo svake boje, belo je skup svih boja)!
Kreacija i evolucija se slažu zato što nauka i teologija odgovaraju na različita pitanja. Nauka odgovara na pitanje "kako? ", a teologija odgovara na pitanje "ko? ".

Pokušaću malo više da pozabavim radovima prof. dr. Roberta J. Schneidera,
Veliki pozdrav!



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana