Beograd 04/09/09/
Nedelja po podne. Sutra je 9-ta godina.
Nekih sa nama nema, ali njihovi snovi i ideje zive sa nama.
Vera. Nada u neku novu buducnost jos tinja u nama. A jedna zena pored mene na stepenistu zivota prica ;
" Kad si mlad, mislis da je ceo svet tvoj, da sve mozes, da imas vremena ispred tebe da ostvaris sebe.
Onda vreme prodje. A ti sa svojih 46- razmisljas. Da vise nisi ni zasta.
Jer eto drzava, nekog novog sutra, kaze da sa svojim godinama ne mozes kredit za stan da uzmes.
Oni i Ovi uvek govore sta mozes, kad mozes, kad si na pocetku, kad si na zalasku.
I tako rodjena u ovom belom gradu, tumaras kroz proslost.
A i za one Rome ispod mosta, koji su dosli od koje-kuda nadjose kontejnere. ( naravno nista protiv Roma nemam )
A ja sad ne mogu ni kredit za moj kontejner da uzmem, sa decom i muzem, jer kazu oni sa kojima setasmo, ne mozes. Prestara si."
I tako. Nedeljno po podne. Suza, suzu stize....
Pa njene suze postadose moje, mozda tvoje.....................