Evo prilazimo kraju kampanje. Ispričao je svako svoje. CESIDOVI prevremeni "pobednici" i Koštuničini kandidati, grozničavo šire ram Putinove slike ne bi li na njoj bilo mesta i za njih. Naravno, uz uslov da može samo jedan. Čitaju se rođendanske čestitke, razrađuje šta je Putin hteo da kaže. Ulaže ogromna energija u raspravu je li Putin pisao kurtoazno ili ciljano. Adresi na koju nije stiglo Putinovo pismo, dobro dođe i podrška iz Dume. Piše Baburin, piše Žirinovski, Edička Limonov. Pismo na ruskom ima težinu veću nego ikada. Sa tih strana čuje se davno zaboravljena pesma.."Pliva patka, pliva guska, mi bi rado bili gubernija ruska".
Putin je čvorna tačka kampanje Koštuničinih kandidata. Tek povremeno pomene se neko "penkalo" za koje se pouzdano ne zna jeli napunjeno mastilom i hoće li ga njegov vlasnik prošetati skoro do Brisela.
No da je sve to galama čiji eho služi kako se ništa ne bi promenilo u zemlji Srbiji i da bi moć, vlast i novac ostao tamo gde i jeste, svedoči jedan jučerašnji događaj.
Na radio Beogradu bilo je predviđena promocija izbornog programa Čedomira Jovanovića. Žrebom ( jer je javni servis, jelte, neutralan i vaše pravo da znate sve) isti je dobio pravo da u 17 časova iskoristi mogućnost na polusatno emitovanje sadržaja koji predloži njegov izborni tim.
I sadržaj nije emitovan. Zašto? Pa zato što je to bio snimak sa beogradske konvencije iz "Sava centra" na kojoj je pored ostalih govorio Vladimir Popović, koji je precizno i bez okolišanja pričao o suštinskom problemu srpskoga društva i države. Pričao je o neophodnosti utvrđivanja političke pozadine ubista Zorana Đinđića kako bi politički mulj bio rasčišćen i Srbija videla u kom pravcu treba ići.
Gledajući dnevnik RTS-a u 19, 30, čuo sam direktora radio Beograda Dušana Radulovića kako pokušava objasniti i opravdati zabranu emitovanja promotivnog snimka Čedomira Jovanovića. Novinar za koga imam poštovanje i za koga smatram da je razuman i svestrano obrazovan čovek, našao se u groznoj poziciji. Bio je prisiljen da brani neobranjivo, da se vadi na neke paragrafe RRA, da ne sme ni da pisne o meritumu stvari. Kakav li je pritisak morao biti na njega izvršen da se pojavi i to objašnjava, dodajući besmislicu kako to "nema nikakve političke pozadine". No, najbolje on zna zašto je to uradio. I pored toga što se tako nešto može razumeti, ne može se nikako opravdati.
Ova situacija mi je dodatni pečat na činjenicu da je Beba u Sava centru ubo pravu temu. I da su se oni koje je to zasvrbelo počešali. Voleo bih da u sanaciji toga svrabeža nije bilo Radulovića.