najpre da primetim kako je zaista brzo prošlo 100 dana Vašeg premijerovanja. I da odmah dodam: onoliko koliko ste me obradovali radom na čelu Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu, toliko ste me razočarali kao premijerka!
Očekivao sam odlučniju, borbeniju i dosledniju Anu Brnabić. Nadao sam se britkijoj, snalažljivijoj i samouverenijoj Ani Brnabić. Sanjao jednu hrabriju i praktičniju Anu Brnabić. Međutim...
Poštovana Ana, svako razuman i dobronameran u Srbiji zna da piramida korumpirane vlasti počiva na đavoljem trouglu neznanja, demagogije i manipulacije. Vaša zalaganja za digitalnu pismenost i kulturu prosperiteta, na žalost, tokom proteklih 100 dana bila su jedva primetna. Vaš otklon od simbola korumpirane piramide vlasti bio je bledunjav. Vaš glas protiv svega što hoće da kroti, da se pesnički izrazim stihom Branka Miljkovića, bio je nedovoljno čujan...
Zašto toliko kalkulišete? Zbog čega ste tako neubedljivi u premijerskoj ulozi? Šta Vas koči, sapliće, autocenzuriše?
U ovom pismu povodom prvih 100 dana posebno ću se osvrnuti na stanje u medijima.
Da li znate da još uvek nije potpisan granski Kolektivni ugovor za medijske radnice i radnike? Kolektivni ugovor koji bi garantovao minimalna radna i socijalna prava za sve medijske radnice i radnike Srbije!
Da li Vam je poznato da u većini medija u Srbiji NE POSTOJI sindikalno organizovanje? Toga nema čak ni u medijima čiji su vlasnici strane kompanije, i to iz evropskih država gde su novinarke i novinari zaštićeni i kolektivnim ugovorima i jakim sindikatima?
I najzad, da li ste obavešteni da je ogroman broj koleginica i kolega u našim medijima moderno evropsko, srpsko roblje, pogotovo honorarne saradnice i saradnici?
Samo da Vas podsetim da je 20. jula 2017. Vlada Srbije usvojila Odluku o primeni Posebnog kolektivnog ugovora za radno angažovanje estradnih radnica i radnika. Kako je tada navedeno u saopštenju Vlade, osim jednakih uslova i efikasnije zaštite njihovih prava, to će uticati i na smanjenje sive ekonomije. Odluka se odnosi na sve poslodavce u Srbiji, bez obzira da li su članovi Unije poslodavaca Srbije ili nisu. Razlog za donošenje odluke je da se ujednače prava i obaveze u vezi sa radnim angažovanjem osoba koja obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture.
Da li ovo znači da medijske radnice i radnici ne zaslužuju isti tretman kada su njihova radna i socijalna prava u pitanju? I zašto se sa istom argumentacijom i na sličan način ne usvoji i ne primeni taj dugo čekani i priželjkivani granski Kolektivni ugovor za naše novinarke i novinare, kao i za sve ostale zaposlene u medijima širom Srbije?
Takodje, podsećam i na obavezu otvaranja i zatvaranja Poglavlja 19 u procesu pristupanja EU. Poglavlje 19 reguliše radna prava, izmedju ostalog i obavezu donošenja posebnih kolektivnih ugovora u svim delatnostima. Prema agendi, krajnji rok za finiširanje Poglavlja 19 je kraj 2018. godine.
Predlog granskog Kolektivnog ugovora za medijske radnice i radnike Srbije već postoji. Postoji i Unija poslodavaca, i reprezentativni novinarski sindikati, kao i Vlada na čijem ste Vi čelu. I još uvek - veliko NIŠTA!
A upravo je ovo što sam napisao o ugroženim radnim i socijalnim pravima medijskih radnica i radnika Srbije osnova, uzrok, temelj svih medijskih nesloboda, cenzure i autocenzure, neobjektivnog izveštavanja, neprofesionalnog ponašanja, divljanja tabloida i kretenizacije stanovništva Srbije pomoću glupirity TV programa sa nacionalnom frekvencijom!
U nadi da ćete u narednih 100 dana biti hrabriji, odlučniji i preduzimljiviji, i dati sve od sebe da se pomenuti granski Kolektivni ugovor za medijske radnice i radnike usvoji i primeni, želim Vam svako dobro.
Mr Filip Mladenović, novinar
P.S. Pogled u budućnost: https://www.youtube.com/watch?v=a6ahckLQwII&feature=youtu.be