Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Život

IZGUBLJEN U KIJEVU*

horheakimov RSS / 13.10.2017. u 20:47

narkoza

            U preostaloj praznini mojih skupljenih zenica može se videti samo crna rupa koja jede moja sećanja. Moje telo, taj iznutra oguljeni egzoskelet, nepostojano je kao zvezda u sazvežđu Letećeg magarca. Svetlo koje je zujalo nada mnom nestalo je usled kratkotrajnog gubitka napona na delu pruge, u blizini trafoa, neposredno pred stanicom u Rakovici. Tada sam provirio iz dubine svojih neorganskih elemenata gonjen tuđim organskim jedinjenjima i jedino što sam video kroz prozor, bila je crna noć. Usamljeno crno drvo pored šina je delovalo kao da ima i crno srce. Video sam sebe, van vagona, sa sekirom u ruci, spreman da udarim, u strahu da udarim. Napon je ponovo udario sklopku. Mahinalno sam zavio oči u kapke. Neon bi me u ovom momentu mogao oslepeti. Iz dubine plodove vode u glavi, rađao se glas koji je pokušavao da me upozori na sebe. Govorio je da je on eho izgubljene memorije. Setio sam se sebe kada sam kretao. Volim da krećem ali ne volim da idem. Plutao sam metar od poda spolja istetoviranog vagona i pola metra unutar plavog sedišta.

nesanica

            Prošlo je godinu dana od susreta u klubu Crnoć. Od tada nisam više upoznao nikoga. Prestao sam i sebe da upoznajem. To je kao da sam ostao bez života. Nepregledna tamnica. Jedan neprekinut dan sa obrisima svetlosti na posivelom platnu grada. Opirem se nekontrolisano, čak i kada ne želim. Ne umem da se prepustim ucrnjenju. Pomeram se, tragam, puštam da me drugi vode, voze. Koristim javni prevoz. Klackam se. Kružim. Ulazim. Izlazim. Sedim. Čekam. Stojim. Visim. Padam. Ustajem. Pljujem. Iskašljavam. Brujim. Ježim se.

            Voz ulazi u stanicu i vidno usporava. Mogao bih ovde da izađem.

            Kao da sam nekada već izlazio ovde.

            Ne pomeram se.

ogledala

            Pred svaki izlazak dobro bih se pogledao u ogledalo koje je visilo pored glavnih vrata. Za svaki slučaj zakucao sam jedno ogledalo i u dvorištu, pored kapije koju nisam zaključavao. U klubu sam završio sasvim slučajno ali sve na dalje nije se desilo ni slučajno. U hodniku sa beskonačnim ogledalima video sam u jednom momentu sve njene kopije. Uzela me je za ruke i uvrtela nas a taj naš dvostruki replikujući lanac izrodio je dietilamid poznate kiseline koji mi se uvlačio kroz sluzokožu. Previše razmišljam. Cogito ergo sum. Razmišljaj kurcem govorio sam samom sebi. Coito ergo sum. Razvršljam. Coito ergot. Topilo se kroz mene.

            Nisam osećao sebe kao sebe. Nisam osećao svoje srce. Nisam osećao svoje vene. Ogledala su tamnila od periferije ka centru kao deo neke lančane hemijske reakcije. Zenice su mi se punile prizorima koje sam mislio da nikada neću zaboraviti.

            - Ako me crna noć nekada proguta, da li ćeš me tražiti?

            - Hoću.

            - Sa svim svojim demonima, sumnjama i strahovima, da li ćeš poći za mnom?

            - Potrudiću se…

            - I ako izgubiš sećanje?

            - Ne znam.

            - Nemoj ne znam, pronađi me.

Crnoć

            Sinoć sam upoznao nekoga. Jedino čega se sećam je to pitanje koje pulsira u glavi, ti, da li ćeš me tražiti? Kao san iz kog se probudim i imam samo detalje koji zajedno ne znače ništa a svaki ponaosob bezmalo može da bude sazvežđe. Para se diže sa asfalta, isparavaju krovovi, puštaju sinoćne snove nazad u oblake. Dim izlazi iz mene, ispod moje jakne, skidam je, već je dovoljno toplo. Leto samo što nije. Kiša je bila i prestala. Svi isparavamo. Svetla ljudi kojima oči ne sijaju plutaju u mojim zenicama, oni odlaze na posao a ja odlazim u zaborav koga u tom momentu nisam ni svestan. Mislim o susretu koji se ne dešava ni slučajno, zatvorenih očiju mirišem jutro koje se šunja iza tame. Miriše na promenu napona i kratak spoj. Paljevinu. Garež. Smejem se samom sebi u bradu. Izgubim misao. Isparila je. Idem iako ne volim. Vo leti. Lete i magarci.

            Da li ću te ikada ponovo videti?

somnolencija

            Danas sam budan sanjao tvoje ruke. Navodno, ako si u stanju da vidiš ruke dok sanjaš možeš preuzeti kontrolu nad snom. Jedino što treba da vidiš u stvari su sopstvene ruke. Tvoje ruke su bile crne od gareži, kao da si se mackala crnim bebi puderom. Grafitom u otiscima prstiju pisao sam 365 pitanja za 365 žena koje su prošle kroz mene. Uz mene. Ispod mene. Iznad mene. Mimo mene. One koje su proizašle iz mene i iz larvi se pretvorile u žene; skidale u mom prisustvu svoje suknje, košulje, košuljice, egzoskelete. Na krevetu, na podu, na plafonu. Crne otiske prstiju našao sam na neonu koji je zujao. Da mi je crna lampa, obični klupski black light pa da stvarno zaspim. Lutam pogledom po otisku tvog prsta, crnom kao noć. Biram prostor u koji ću da se uglavim. Puštam točak na magnetofonu. Glava udara u traku.

katalepsija

            Muzika koju ćete upravo čuti snimljena je sa ciljem da se opustite. Prvo zatvorite svoje oči. Dobro. Opustite se u vašoj omiljenoj fotelji. Veoma je važno da se opustite u vašoj omiljenoj fotelji. Vrlo dobro. Sada se fokusirajte na vaše disanje i dišite pravilno i lagano. Odlično. Razmišljajte kako vam je samo udobno u vašoj omiljenoj fotelji. Uskoro možete razmišljati i o njoj. Sačekajte na moj znak, 3, 2, 1. Sad! Usredsredite se u potpunosti na nju, mislite na njeno telo, njene ruke, njene prste, njene otiske… Otvorite svoj um i onda možete pričati sa njom. Pričaj sa njom!

            - Mili moj, odbacila sam svoje deluzije, hoćeš li me sada potražiti? Znam da me čuješ, izgledaš tako smiren…

ponovno pojavljivanje.

            Mora da sam prespavao Kneževac, što je ravno postojanju sazvežđa Letećeg magarca, ili je voz kliknuo kroz crvotočinu iz periferije u dalju periferiju. Kako bilo, tu smo. Kijevo. Voz stoji i čeka. Čeka da izađem u ovu nedođiju pa da zatvori vrata i nestane. Iskoračio sam na peron. Sve je crno i nepregledno, beskonačno kao svemir. Crna rupa. Napravio sam tek nekoliko koraka sa namerom da je pronađem i već sam izgubljen.

 

* Kijevo je beogradsko urbano naselje. Nalazi se na opštini Rakovica.

Mnogi delovi naselja ipak još nisu urbanizovani. Ima železničku stanicu.



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nask nask 00:00 14.10.2017

Mislim o susretu

tasadebeli tasadebeli 00:39 14.10.2017

Заратустра

horheakimov horheakimov 23:29 14.10.2017

Re: Заратустра

joj.
docsumann docsumann 07:04 14.10.2017

da ne ostane nezamjećemo

Kijevo (Chievo) i Kijev imaju isti dativ.
otud može doći do razukrštanja na pruzi koja puzi od Guze ka Raguzi
horheakimov horheakimov 23:35 14.10.2017

Re: da ne ostane nezamjećemo

Leteći magarci su iz Kjeva, Kijeva, Nika Kejva?

genitiv?

da ne ostane...
stefan.hauzer stefan.hauzer 11:56 14.10.2017

*

Serđo Pelisije, nađen u Kijevu, 100+ potvrđenih zgoditaka u Seria A.

horheakimov horheakimov 23:37 14.10.2017

Re: *

takođe Leteći magarac, potentni ( :
angie01 angie01 21:17 14.10.2017

,

horheakimov horheakimov 23:39 14.10.2017

Re: ,

našao sam je.

sad, da li će on da je nađe, ne znam...
angie01 angie01 00:30 15.10.2017

Re: ,

horheakimov horheakimov 23:44 17.10.2017

Re: ,

to Endži ( :

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana