Eksperimenti u blogovanju| Literatura| Umetnost| Život

DISKONTINUITET SINHRONICITETA (11/11)

horheakimov RSS / 29.11.2021. u 23:02

ako imamo samo čekić, svaki problem podseća na ekser 

jebana ikebana 

            Ostavimo Ego, svakako ometajući faktor, po strani na čas. Recimo da se kreativnost širi poput zaraze i da jedne na stvaranje noviteta nagone noviteti nekih drugih. Mentalni procesi koji iznedre apstraktni objekat sastavljen od ideja (pada mi na pamet već spomenuti Pink Floyd i njihovi čekići, deset hiljada čekića/mozgova od kojih svaki može da skuca deset hiljada eksera/ideja)  jedinstveni su za ljudsku životinju, životinju koja se od srodnih životinja razlikuje po proizvodnji i kondenzaciji ideja.

            Ono što joj/nam to omogućava je jezik.

 

 

            Ontološki kamen međaš, ako mene pitate (a i ako me ne pitate). Mravi i pčele komuniciraju feromonima, ptice plešu, što solo, što u jatima, delfini i šimpanze doista proizvode zvukove, ali ogroman je jaz, možda bi bilo poštenije reći, kanjon, drugi kontinent, između tog jezika i jezika, eto kad se već provlači kroz celu pripovest, Oldusa Hakslija, a kamoli nekog na kog se i on ugledao, recimo Viljema Šekspira. Jedinstveno i neponovljivo dleto (ili bilo koja druga alatka) u rukama čoveka, shodno tome i umetnika. Pod umetnikom ovde mislim na osobu koja barata jezikom. Pod jezikom mislim na reč, note, pokret (kičicom, telom, gore spomenutim dletom, pa i čekićem ako treba). Jezik kao sinteza i kao katalizator stoji iza pojavljivanja, mada bi bilo zgodno reći, izranjanja ljudske podsvesti iz hijerarhije životinja, pogotovo što se pokazalo da je u stanju da odredi evolutivni pravac i ne samo da odredi, nego i da drži one koji ga savladaju na zadatom kursu, uprkos svim biološkim, a u neku ruku i istorijskim, mogla bih ovde izjednačiti, nesrećnim, okolnostima, skoro petnaest hiljada godina tokom kojih smo dosegli i naše slavne i naše sramotne trenutke, umetnost i filozofiju, naoružanje i tehnologiju, nade i strahove… Sve ovo izbija iz činjenice da možemo da artikulišemo svoje kognitivne aktivnosti, misli i ideje i da komuniciramo jedni sa drugima, u najširem mogućem smislu reči.

            Nažalost, nije svako ljudsko biće obdareno jezikom, ili je bolje reći jezikom, neki bi dodali talentom, iako velika većina ume da govori a još veća većina poseduje mišićno-sluzokožni organ smešten u usnoj duplji. Ono što se krije iza jezika (a nije ždrelo) i na neki način ga tera da se materijalizuje iz podsvesti individualne (i/ili kolektivne, pozdrav za ljubitelje Karla Gustava) teško se da objasniti na gotovo svim meridijanima. Jedino koliko toliko prihvatljivo objašnjenje seže daleko u antičko vreme u priču o muzama, danas pretočenu u priču o inspiraciji. Bez obzira na priču, neophodan sadržalac je umetnik (onaj koji ume i onaj koji umeće, u svest – moje slobodno tumačenje). Tako da, verovali ili ne, kompletan diskontinuitet sinhroniciteta sa kulturom muške dominacije, polažem ili ostavljam u amanet umetnicima.

            post festum

            Svoj minijaturni doprinos umetanja u svest, direktno iz podsvesti umetnika, mada u ovom momentu laskam samoj sebi što je daleko od mojih svetonazora, ali se uzevši strogo teoretski više nego uklapam danas, probala sam da materijalizujem nakon što sam završila ovaj tekst na terasi iznad bazena vile na Senjaku. Fakirbed, koji sam nazvala faking bed i pomirila se sa tim da neću nikada na njemu sanjariti i prizivati ideje, ali u procesu shvatila da je fakirbed, ista reč – ovde je lako uskliknuti: kakva čarolija jezika! - i postolje za ikebanu.

            Jebana ikebana.

            Cvetni aranžman ili živi cvet.

            Duhovna pozadina, religiozni cilj (raskrstila, još jedna čarolija jezika, sa religijom), put prema saznanju ili samo klasna šamarčina u stilu Banksija, jebana ikebana je imala da se desi.

 

            Ranije bih pomislila, vrhunski sinhronicitet. A danas mi je jasno da je samo prava sreća, biti ovde na osunčanom bregu iza rešetkaste kapije koja se otvara na daljinski, sa ličnim autom na prilazu, sa svojih ruku delom, faking bedom, u gepeku proširenom obaranjem zadnje klupe i skoro, neću slagati ako kažem, hiljadu ruža u vrtu i da mi jedino nedostaje srazmerno velika posuda s vodom. Poslužiće (čarolija jezika) recimo spoljni bazen vile na Senjaku koju poseduje Goran Bregović, primerak kulture muške dominacije, a do čijih sam ključeva, uz dosta sreće došla taman kada mi se ta ideja i stvarala u podsvesti. Ostalo je samo da posečem tih hiljadu ili nešto manje cvetova (bez brige, ruže su to, sledeće sezone će ih biti duplo više) koji će da lelujaju iz bazena po kom već pluta moj prvi i jedini rad sa fensi radionice za obradu drveta. 



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 00:27 30.11.2021

de plano

duhovnом pozadinом za put ka saznanju

године давне.. Непал и Катманду
ушћe реке Багмати у Бишанмати,
потом Mедитеран и Ананда Марга
Јама, Нијама ....довољно за знати

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana